"See Emily play..."

Tako to ide. Red samoljublja, red samomržnje, red mentalnih probavljanja i red eksperimenata.

A ŠTO KADA DOSADITE SAMI SEBI ?!?

Ovo proljeće, taj pelud u zraku, sunčane naočale na finim damama i znojni kolutovi na odijelima ne tako fine gospode, taj osjećaj slobode kad pomirišem zrak prepun smoga sa svog balkona, sa SVOG trećeg kata...jer sada sam tu, i planiram ostati...Zagreb je po prvi put moj...

Ne mogu pisati. Baš to me sprječava. To...i nije opravdanje.

K vragu, gubim misli, rasipaju se kao staklene perle. Samo, Hesse bi se u grobu da vidi u koju sam se kašu zabrtvila.

Ali neka.

Možda dan ima 24 sata. Ja ih rastegnem na 30.

A stignem se i naspavati (recimo...)

Sjedim tako na poslu, hodnikom odzvanjaju (pre)glasni nadobudni Španjolci kojima sam preporučila rakiju kao CROATIAN NATIONAL DRINK.

Opasno ću zavoljeti ovaj posao. I ovaj način života. I subotnja jutra uz poeziju,

i subotnje popodnevne šetnje po parkovima

i opijanja

i raspakiravanja

i razbijene šalice

i nekvalitetan duhan

i nedostatak tehnologije

i stan na Savici :-)

i vino koje to nije

i moj glas u eteru

(nisam li narcisoidna?)

(zbilja dobro zvuči)

***

mozaik se preslaguje
iznova i iznova
ima svoju moć

***

hajde, dođi sad


***

svaku misao je umor pojeo

***

laku noć

***

"...where troubles melt like lemon drops, way above the chimney tops, that's where you'll find me..."

***

11.04.2009. u 03:32 | 6 Komentara | Print | # | ^

"A new day yesterday..."

Sutra ću plakati. Danas se smijem. Smijem se gospođi Q, smijem se visibabama i Coltranevoim improvizacijama.
Smijem se
Kao da nema sutra

„Dok se prisjećam rođenja u djetinjstvo, kašljeva,
Grcanja, stabla suza rastu
Ti iz očiju od stida; sivo
Veliko jutro kada sam shvatio utrobu
I crveno krvavo poslijepodne oslobođeno s tog mjesta.“ (89. korus)

Lišće pada po nama
Kao da je jesen ugazila
U ponoćne
Bljeskove
Gromove
Oluje
Nizovi
Hladnih
Neprešućenih
Oštrih
I strasnih
...

Smijem se
Histerično podne
Nagriza moje kukove
Nagriza zube
Jetru
I kosu

Ponekad
Zaželim
Meke ovojnice
Tvoje kože
Ponekad zaželim samo atom
Jutra
U šalici kave

Svjesna da ne bih preživjela još jedan pad
Okrećem se proljeću
Kao podaniku
I kreiram
Svijet
Iza ogledala

Zašila sam usta
Jer smijem se
Smijem
Olako
Polako
Nesmotreno
Smijeh ne
prestaje
Smijem se

„…ja sam prvo ludo biće
Koje sam upoznao

Jesu li srce moje od biblioteke obavili
Pramenovi dugi stotinu milja….“ (88. korus)

Vrijeme je da stanem. Stop.

Hop.

Nagli skok u danas.

Danas. 13: 47 sati. Sunčan dan. Nema oblaka . Nebo ugriza plavetnilo tolikom jačinom da gotovo mogu čuti kako slama svoje zube na njemu. Nebo je otporno. Žilavo, i... krhko. Pogriješila sam boju. Zašto neba nisu zelena, zelena kao močvara, zelena kao polja, zelena kao tvoji obrazi nakon

...

Posljednjeg okršaja?!?

Ipak mislim da ću ljubomorono čuvati

Ovu nadu

Ipak samo ona

Je stalna

Prisutna i nesalomljiva

U vunenim

Nitima

Neposvećenog

Života

„Sve su pojedinosti iste
Kao med pohranjen u košnicama
Kao atomska energija, tako je mnogo
Atoma, detalji po
Kvadratnom inču tome su život
I smrt…“ (167. korus)

Svaka sličnost sa stvarnim događajima

posve je

ne(?)-namjerna

**

stihovi pod navodnicima dijelovi su pjesama tj. korusa velikog pisca Jacka Kerouaca, posuđeni iz njegove fantastične zbirke "Mexico City Blues"

...

28.02.2009. u 13:54 | 12 Komentara | Print | # | ^

"Then you came along with the suitcase and the song..."

*post u nastavku ima opasnu ambiciju da ne pobudi baš nikakav interes kod čitateljica/a, i to zato što je isključivo osobne, sapuničaste prirode. Tak'...

*htjela/trebala sam, a nisam (još?!):

-upisati faks
-otići na Tibet
-otići u Pariz, Dublin, San Francisco, Daman'hur etc, etc...
-završiti prvi stupanj reikija
-skužiti arapske točke u natalnim kartama
-naučiti svirati kak' spada te bongose
-zaposliti se u cirkusu
-objaviti knjigu poezije
-otići na koncert Joan Baez :-(
-poslati k vragu energetske vampire i njihove manipulativne podanike
-nabaviti psa

etc, etc, etc...

*učinila sam, a nisam planirala:

-zaljubila se fatalno ...tri puta
-snimila nekoliko kratkih filmića, hommaga njemim filmovima iz tridesetih
-osnovala "Beat renesansu"
-upoznala Darka Rundeka
-naučila ponešto o procijepima u aurama
-ušla u šestu godinu aktivnog (u nedostatku bolje riječi) "bavljenja" tarotom
-upoznala neke predivne ljude
-meditirala u grupi nepoznatih ljudi
-radila kao animatorica
-počela raditi intervjue, recenzije, pisati eseje etc...
-odlučila što ću studirati, jednom kad upišem faks
-obišla Rijeku, Beograd, Novi Sad...
-otkrila jazz

etc, etc...


* a sad...

Ako samo na tren zatvorim oči, koncentriram se i udahnem duboko, vidim stotine, tisuće tonova ljubičaste boje, čujem meke zvukove i osjećam toplinu....ako samo na tren zatvorim oči....

*a nekad...

sam forsirala Slavinskog, i pisala patetične, sluzave stihove, koji nisu imali svrhu, i Samosažaljevala se, i baš nekako bezveze...

*a onda...

Ću se posvetiti Onom Bitnom, i možda, samo na tren, Proniknuti u Bit...

**

Buddhine riječi
Iskaču s papira
Lutaju po duši
Ali ne pronalaze ništa
Pa čak ni vječnu
Opjevanu
Prazninu

Ja sam prašnjavi
Pretenciozni
Bodhisattva
Pozer?
Saboter?

(…Jesam
Upitala sam,
I prikazalo se
Istinitim)

Riječi su uteg
Slovo po slovo
Mrvim u prah


Iščekujem te
Negdje sam zapela
Iščekujući
Ali i dalje lupkam nogom u ritmu


Um se isteže
Kao vrućina
U oktobarskoj pjesmi

Nisam pronašla
Ali čekam
Čekam
I čekam

Prokletstvo
Prašnjavog
Bodhisattve


Image and video hosting by TinyPic

*****
****
***
**
*












02.02.2009. u 20:06 | 4 Komentara | Print | # | ^

"I threw it all away...

Pjeva Dylan, a ja sam baš danas odlučila poslati sve k vragu, ne odgovarati na telefonske pozive, ne izlaziti iz pidžame...i čitati, čitati, čitati...

Image and video hosting by TinyPic

Boli me grlo. Steže i peče. I znam da nije virus u pitanju. Nije ni upala. Bijes je. Bijes koji se skuplja u fetusni položaj i gvrči glasnice, bijes koji je odavno trebao (p)ostati artikuliran u barem nekom zvučnom obliku, ali umjesto toga, duboko je potisnut. I sada se izobličuje, nutka me, krešti, plače, moli da ga ispustim iz sebe.

Mijenjam soundtrack. Vivaldijeva "Zima". Stavljam ruksak na leđa. Tijelo se grči. Ne odustajem. Trčim. Trčim. Uzdižem se iznad krovova, uzdižem se visoko pod nebom i udišem gustu maglicu, gustu ledenu maglicu.

Zatvaram oči. Budim se u znoju. Pod pokrivačem nema topline. Samo ledeno, ledeno tijelo i zaglušujuća buka s televizora. Pokrivam se po glavi.

Slijedeće jutro slijedim svoj bijes i spuštam Njoj slušalicu. Psujem. Lupam nogom o zid. Bespomoćo sjedim, palim cigaretu. Stojim nasred hodnika. Depresija, dobrodošla. Idemo se suočiti. Idemo plakati. Ne, plakati ne.

Nemam volje skuhati kavu. Nemam volje ustati. Nemam volje udahnuti zrak. Nemam volje.

Puštam pjesmu. Pojačavam. "Liberdades poeticas". Misia.

Odlazim u kupaonicu. Palim svjetlo. Povraćam. Kuham kavu. Sjedam za stol. Ne, nemam volje, spavala sam proteklih četrnaest sati. Nemam volje. Ne javljam se na telefon. Ne prestaje zvoniti. Poklapam uši rukama. Vrištim. Ostavite me na miru!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Dva dana kasnije (zar je toliko prošlo?). Votka-sprite. Nekoliko Apaurina.

ulazim u zagušljivi klub* svira "Shake your money maker" Paul Butterfield Blues Band*vrtim glavom, hvatam ritam*noge ukopane na mjestu*tako mi se vrti*osjećam se jebeno slobodno*jebeno jebeno slobodno*naramenica mi pada s ramena*On ju podiže*hvata me gropznica*trčim van*van*van*van* on ne osjeća kapi kiše, on ne osjeća NIŠTA*natrag, natrag, natrag*kaput, stolica, Votka Sprite, još dva Apaurina* tramvaj*glasni Amerikanci, tinejdžeri*zašto ih razumijem, do vraga*

Trideset i osam minuta kasnije sjedam na krevet, skidam marte i palim svijeću. Gledam u joint kao u malog Boga i posvećujem ga riječima...

Danas. Grlo peče, peče i tuli. I dalje u fetalnom području. Oči prelamaju svjetlost. Kosa mi je masna. Žvačem vrh olovke. Odlučujem im napisati pismo. Zaprijetiti. Osloboditi se bijesa.

Ne pišem pismo. Strah me.

Pustite me na miru!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

A-men***

30.01.2009. u 19:00 | 0 Komentara | Print | # | ^

"Fixin' to die blues"

*progoni me Mardouin duh...ne znate tko je Mardou?Čitajte Keruaca, ali onda nemojte postati opsjednuti likovima iz njegovih romana...jok...i nemoj reći da te nisam upozorila...

Dakle, što imam za reći? Za par-nepar dana putujem u Beograd. Na promociju. Da.

*ogavna je činjenica da ne znam čitati svoje pjesme. Kad ih dohvatim, rastrančiram ih čitajući prebrzo, s knedlom u grlu. A 24.-og ću u Maloj dvorani SKC-a upravo to činiti. I vjerojatno zabrljati. Drž' mi fige.

Ispekla je kekse. Male, punjene grožđicama i komadićima čokolade. I one kiflice s kokosom. I one breskvaste. I šape s orasima. A ja sam ih u pola tri ujutro uvaljala u štaub šećer. Wooow.

Dakle? Sve miriše na kekse, sunce je popodne sjalo nakon cca. tridesetak dana kiše i cmizdravog vremena. Ulila sam tri šalice kave u sebe i krenula u šumu. Nemam šak ni psa. Da ga povedem. Sa sobom.

Otkad se Ona odselila sindrom Paleta-samog-na-svijetu se pojačava. Ponekad i smanjuje, po potrebi.


Ovih dana sve je crno-bijelo i pretjerano melodramatično kao u filmovima.

Samo je nebo od plastelina.

Boje peperminta.

Zar sumnjaš?

Hm.


?
??
???

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad
Ali rijetko
Rub šibice
Dogara
A miris sumpora
Se širi
Ponekad
Ali rijetko
Primam
Besmislene
Sms-ove
Kozmičkih
Blizanaca


Ponekad
Ali rijetko
Radujem se prosinačkom
Suncu
I putu u nepoznato

Ponekad
Ali rijetko
Postajem
Osjetljiva
Na noćne
Radosti
I skrivam se
Iza police
S knjigama

Ponekad
Ali tako rijetko
Ponestaje
Mi riječi

21.12.2008. u 19:08 | 1 Komentara | Print | # | ^

Emotivni hrčci, Ray Charles, loša kava i još ponešto**

"It's crying time again, you're gonna leave me,
I can see that far away look in your eyes..."


**

ja sam emotivni hrčak. heavy category zalijepim se za osjećaj i ne puštam koliko god surov bio uzgajam ih na stotine i već su uvenuli stari pohabani ali još dišu žive i grebu se za trenutak pažnje autocenzura ne pali a kad šalicu loše kave napunite suzama koje ionako nisu isplative onda se već zapitate ima li tog barbiturata/amfetamina/psihologa/duhovnog Učitelja koji bi vam mogao pomoći

ili ste emotivni invalid najgore vrste?!? pa jeste li?

znam da ja jesam

i suosjećam

sa svim hrčcima

premda bi bilo daleko razumnije nabaviti kućnog ljubimca i pokloniti mu pažnju i ljubav

razmišljam o tome da nabavim hrčka ironije li


**

Još jedna pjesma:

Majka je poželjela jednostavnu pjesmu
Djevojčica je ugrijala dlanove
Trljajući ih iznad
Peći
Nedjelja popodne
Podsjeća
Ih
Na nedostatak

Carstvo
Nepoznatih

Biljeg
Moći
U rukama
Bezimene

Kako preživjeti
Zimu?

Siromašnom duhu
Preostaje
Milodar
S nebesa
U obliku
Mliječnog
Praha
Riječi

Molitve
Su plagijati
Suvremenici
Izdaju
Prošlost

Djevojčice plaču
Zbog gubitka
Dječaci
Šutiraju lopte
Smijeha
Visoko
U nebo

Rađa se nova kultura
Besmislice

Neproporcionalan jad
Kako bi mogao biti
Zanesen
Još
Više

Sjedim i čitam
Glavobolja probija
Tjeme

Pretvaram se
U tekućinu
I klizim kroz ključanicu

Možda me netko pronađe
Možda još noćas
Ubijem
Žar

Pomislila je

Tlo podrhtava

@@@@@@@@@
@@@@@@@@
@@@@@@@
@@@@@@
@@@@@
@@@@
@@@
@@
@

Post Scriptum:

...pedesti post, fijuuuuuuuuuuu





27.11.2008. u 16:42 | 2 Komentara | Print | # | ^

(ne)Sretni "Howl"

"...I'm with you in Rockland
in my dreams you walk dripping
from a sea-journey on the highway across America in tears
to the door of my cottage in the Western night..."

A.G.


#*#*#

Sjedneš za tipkovnicu i misliš o vlastitoj nesposobnosti koja ne bira put da bi ti uvijek iznova opalila šamar i osvijestila te. Nesvjesna si, ne znaš da je tuga samo imitacija nedostatka želje...



#*#*#

Diljem planete snimaju se mjuzikli, jedu voćne salate, love meduze, moli se Bogovima, totemi pršte iz gladnih očiju, svijet se mijenja, a ti ostaješ nepomična, s nekim novim riječima i starim stihovima...

#*#*#

Koliko ste se puta zapitali postoji li Bog? Koliko ste se puta pomolili, a zatim posramljeni odbauljali u noć?

Koliko ste se puta pitali gdje je Ljubav, a zatim se sakrili od iste?

A koliko puta se pitate, jutrima, ili danima, znate, kada pada kiša, ili kada nedjelja gricka monotonijom, ili ste sami u svom malom Kozmosu, koliko se puta zapitate koja je svrha svega ovog? Zašto sve ima rok trajanja? Zašto naizgled beskraj postaje samo kratka minuta?Rez?Fokus?Bez tona?


#*#*#

<em>"...I saw the best minds of my generation destroyed by
madness, starving hysterical naked,
dragging themselves through the negro streets at dawn
looking for an angry fix,
angel headed hipsters burning for the ancient heavenly
connection to the starry dynamo in the machin-
ery of night,
who poverty and tatters and hollow-eyed and high sat
up smoking in the supernatural darkness of
cold-water flats floating across the tops of cities
contemplating jazz,
who bared their brains to Heaven under the El and
saw Mohammedan angels staggering on tene-
ment roofs illuminated..."
A.G.


#*#*#

#*#*#

23.10.2008. u 18:46 | 1 Komentara | Print | # | ^

"..."

"Kad prođem starim kvartom kestena, na bivšoj granici Zagreba
Osjetim se sasvim nespreman za to što vidim tu..."

D.Rundek


Blinkanje
Beskonačno zarazno tutnjanje
Lokomotive
Misli
Podsjeća me da odem daleko
Otputujem astralnim
Krajolicima
Od meda


Negdje u pustinju
Bilo bi se dobro sakriti
Među kaktuse
I meke, beživotne agave...


I sve dok sam stješnjena
S riječju
Pokrštena pismom i besprijekorno
poganskiim prstima
što vode svoju bitku
nisam spremna izreći ono
što se bije duboko pod
plućima....


###

"Tell me what I'd say, tell me what I'd say right now..."

Image and video hosting by TinyPic

###

22.09.2008. u 18:46 | 2 Komentara | Print | # | ^

Kuc-kuc-kuc....

Ruka mi je zahrđala od netipkanja, oči blinkaju pred monitorom, prsti rade, eto da vam javim : vratila sam se...yes

O iskustvima i svemu ostalom u slijedećem postu,,,,,,

Trenutno se opijam dekadentnim ritmovima...

&&&

"Will you tiptoe through tulips with me?"

!!!!

&&&






20.09.2008. u 18:02 | 1 Komentara | Print | # | ^

"She's leaving home..."

Dragi moji! kiss

Za dva dana putujem na Cres. Tamo ću raditi kao turistička animatorica u kampu Kovačine. Vraćam se potkraj rujna, kada nastavljam s pisanjem bloga. Do tad, wish me luck ...

wave party thumbup wave

***

Kopulativni trzaj
S čovjekom koji hoda
Pong-pong
Nadrealno nemoguća
I prozirna slika
O sebi
Pong-pong pong-pong
Guši napokon
I posljednje sjećanje pong-pong-pong-pong-pong
Trzaj!
Naginjem se nad beskraj
Izvikujući psovke
Liježem s Buddhama
Budim se s Brianima Jonesima
Pong
Ong
Ng
G

I molim se
Prekrižim ruke
I čekam
Na portuglaskom je najteže disati
Gledam kako plaziš
Po dovratku sjenice
Tvoja gorka sluz
Pršće posvud
Prepun je žutila
I mahom zanesenih
Vjetrenjača

Pokazujem ti gdje me najviše
Boli
Gdje komad neba košta manje
Od vikendice na Braču

Smijem ti se kao hijena
Oštrim
Tupim
Izigranim osmijesima
Bacam čini
A gledam kroz prozor
Tako smo ludi mi pjesnici
Znaš?

24.04.2008. u 19:50 | 8 Komentara | Print | # | ^

"My home is in Delta"

Glava mi je puna jeftinih savjeta o sreći, noge su mi samozadovoljne i prepune grijeha, kosa mi je raščupana i narančasta, sve pršti i prijeti da će se raspasti na komadiće, sinoć je munja parala nebo, pokrila sam se po glavi, kukavice ne idu u raj,,,

"There's no place like home", žvačem vlastito Jastvo, sanjam jušne snove, gotovo da ih i žlicom mogu zagrabiti i baciti kroz prozor, krajnje nekvalitetna, nedovoljno slana juha od mojih snova, i poneki slatki izlet u budućnost, tarot karte postaju suvišne, sada učim gledati i sve sam jača i obnaženija pred Božjim prstom koji je uperen daleko u visinu, ne znam koje je moje poslanje, ni kamo ću otputovati kada se materija okrzne o propast...

Jebeš svu poeziju ovog svijeta, kada si nedovoljan samom sebi, jebeš sve plagijatore, sve Muze i sve pjesnike, slijepa sam i nečista, blijeda.....

Moje ime je J. i ja sam ovisnica...o točkama, zarezima, slovima, i ljudskim kosama....Moje ime je J. i ja sam kozmički vic, nesumnjivo crnohumornog karaktera....


!
*
!


Image and video hosting by TinyPic



15.04.2008. u 13:48 | 10 Komentara | Print | # | ^

"I hope I'll die before I get old..."

Jučer smo jurili 130 na sat autocestom da bismo stigli na prosvjed u Zg, jer A. nije mogao otići ranije s posla. I što smo zatekli? Nekolicinu ljudi kako sjede po Cvjetnom i zapaljene svijeće. Raširili smo transparent, zapalili svijeće kod Petra i sjedili. Malo ljudi je bilo, dosta kasno smo došli, ali eto, pokazali smo što mislimo, s kim i s čim se ne slažemo, i s nekom tugom, ali i poštovanjem, sjetili se svih iračkih i američkih žrtava.

Nešto me naljutilo. Kažu da je sveukupno bilo petstotinjak ljudi. E pa, ne očekujete valjda da povjerujem da u čitavoj Hr. samo se toliko ljudi ne slaže s Bushevom politikom????

A ne....to je taj balkanski mentalitet, to je slijeganje ramenima, i vječito piljenje da se ništa ne može promjeniti....

Nikada više se nemojte žaliti na vladu, na Sabor, nemojte ni guknuti kada postanemo mali robovi velikih svjetskih sila. Jer kada treba pokazati da mi to ne želimo, kada se treba udružiti i podići svoj glas, GDJE STE ONDA????!!?!?!!!????

Svi znamo da gomila Hrvata živi na rubu egzistencije, svi znamo kakvo nam je stanje...ali vlada je bez pogovora potrošila milijune i milijune kuna na dolazak tog krvnika.

I onda još dosadni reporteri na ispituju ljude zašto prosvjeduju, i imaju onaj tipičan izraz na faci Nemam-pojma. E pa da, baš je teško zaključiti zašto, što i kako se protivimo američkoj politici.

Nemojte me krivo shvatiti, ja nemam ništa protiv Amerikanaca kao nacije, ni zemlje kao zemlje, ali protiv politike, zlouporabe moći i Busha kao predsjednika itekako imam. bang

Otvorite oči, prije nego nam ih zauvijek zatvore, prije nego postanemo nacija koja sliježe ramenima i pristaje na sve i svašta jer misli da ne može drugačije(oh čekajte, mi to već jesmo.....e pa mijenjajmo se....)

A da ne spominjem zabranu kampa i projekciju filma i Rončevićeve hirove.
burninmad headbang burninmad

***

Eh, a sad ću frustracije ostaviti po strani, i otići se spremiti za Rundekov koncert...pjeva sretan


05.04.2008. u 15:31 | 1 Komentara | Print | # | ^

"Come together"

Vrijeme je da se ljudi okupe i pokažu što misle. Vrijeme je da se IZBORIMO ZA SEBE, VRIJEME JE DA PRESTANEMO BITI MARIONETE KOJE ĆE ZATVARATI OČI PRED AMERIČKOM POHLEPOM I NASILJE.

PROMJENE SU MOGUĆE.

U PETAK I SUBOTU NA CVJETNOM TRGU ORGANIZIRAN JE MIROVNI KAMP.

VRIJEME JE DA NA HUMAN, MIROLJUBIV I CIVILIZARAN NAČIN KAŽEMO I POKAŽEMO DA JE BOLJI SVIJET MOGUĆ.

ZA DETALJE AKCIJE, KLIKNITE NA: www.cms.hr


Image and video hosting by TinyPic

***

01.04.2008. u 13:10 | 3 Komentara | Print | # | ^

!!~!!~*

"Nedjelja popodne u pola pet, prazne su ulice, mislim o svemu, tužan je grad..."


Image and video hosting by TinyPic

Mislim da je Bukowski bio taj koji je napisao da "ljudi dolaze kao ljudi, a odlaze kao Bogovi". Tuga je precijenjena. Hmeek

Osjećala sam se kao Plathova minutu prije smrti, ali shvatila sam da je vezanost, ili ovisnost, ovisno o obliku, ta koja uzrokuje erozije i erupcije. Hmm, čini se da ipak nemam ništa za reći.

...

Onaj prokleti kaktus je uvenuo

Kako je drsko bilo pokloniti mi ga
Kada znaš da
Uz mene
Uvene sve

Vidiš
Ja sam u Mjesečevim
Monolozima
Vidjela
Nas dvije
Ruku pod ruku
Drske
I ponosne

Čemu prokleti kaktusi
Kada
Venu pred zoru
I svojim
Dugačkim
Oštrim
Bodljama
Navještavaju
Izdaju?


Nisi li dovoljno naučila?

Prokleti kaktusi
Venu pred zoru


***

"Zidovi su društvo moje;dragi su, skloni zapisu. Nema konsenzusa jer ga je prije bilo. Sad je druga misao u malom jeziku..."

V.M.

30.03.2008. u 13:18 | 1 Komentara | Print | # | ^

" She's not there"

***

To sam ljeto čitala Anais Nin. Hvatala me spiritualna gripa i različitim eskapadama pokušavala sam prebrisati neizbježno. Dogodilo se. I još traje. Kao neka zloguka, besmrtna bolest, melje i cijedi.

A zapravo, tako je slijepo vjerovao da ću ga spasiti. Bio je isuviše blag u svojim nastojanjima da se sakrije. Razotkrivala sam ga, Budila. Grizla. Ali ostao je nepomičan i svoj. Zloguk. Jedina riječ koju mogu pronaći.

***

Ovo ljeto sam čitala Virginiu Woolf. I skoro pa zaboravila. A onda je On smrvio u prah i posljednje tragove.

Mržnja je mnogo prizemljenija no što mislimo. Previše je slijepa da bi bila strastvena. Znam to...

Tog sam ljeta čitala Anais Nin...

***

**
*
Pogledaj
Oči
Su ti bijele
Vječnosti preklinju
Zjenice da im vratiš
Pogledaj
U taj niz vremešnih pukotina
Gdje karmički oganj
Prži svoje žrtve

Približi tu bjelinu
I zakucaj čavle
Visoko iznad glave

Pobjeći ne možeš

**
*

***



28.03.2008. u 14:56 | 2 Komentara | Print | # | ^

"Trouble in mind..."

Dragi moji!

I'm backwink

Razlog zapuštanja bloga još uvijek mi je nejasan, ali nije ni bitno. Trebao mi je predah, a i misli su mi bile raspomamljeno kaotične pa i nije bilo ničeg mudrog za reći.

~*~

Oduševio me Vlado Martek. I kao umjetnik i kao pjesnik. Prvenstveno kao pjesnik. Kupila sam njegove dvije zbirke: "Predpoezija" i "Volim čitati poeziju" thumbup

"Nakarada nade
i put u šumi koji mogu podnijeti..
Sad će puno odstupiti, u prijepisu, u odgađanju
u traženju indetiteta...
Jer, bilo je kraja u ovoj pjesmi i
pospremanje se individuma nazrijelo..."


~*~

Prijateljica i ja radimo na nastupu. Nas dvije "Beat renesansičarke" cerek
Zaljubljene u život. Ili život u nas?

Teško je uskladiti datum i pohvatati sve te ljude i dogovoriti. Ali slijedeći tjedan snimamo filmić(ona je scenaristića i redateljica, ja sam glumac-amater), repertoar mojih pjesama je spreman, vježbam sviranje na bongosima, tražimo idealnu glazbenu kulisu i tako...

Imam jednu veliku, čak čini mi se megalomansku želju, vezanu uz nastup(a usput je toliko patetična da ...uhhh!!!): voljela bih da dopremo do ljudi. Do onih zakutaka njihovih duša za koje nisu ni znali da postoje. Da ih rasplačemo ili nasmijemo. Da ih pokrenemo. Drž'te mi fige smokin

~*~

Bila sam na jednoj zanimljivoj audiciji/job interviewu i poslije na radionici. Plesali smo, pjevali, glumili, izrađivali lutke etc...

I premda sam osjećala da sam i posljednji atom snage dala za to, čini mi se da unutar mene postoji neka velika, nepremostiva zapreka koja me spriječava da zablistam u punom sjaju. Možda čak i naslućujem istinski razlog tomu, ali...

~*~

Sutra sam na slušaoni u Baraci, preksutra na GAW-u(za koji smo se trebale prijaviti, ali po inerciji i nekoj gluposti, nismoburninmad ), život mi je u posljednjih dva mjeseca ubrzao do stotke na sat, na neku foru stavlja me u situacije od kojih sam dosad imala najveće strahove, da ne kažem paranoje. I u takvim situacijama, klupka se razmrse, izađem osnažena i stostruko hrabrija, i zapravo shvaćam da najčešće "od buhe pravim slona" i da je i najveći strah mogućnost za preobrazbu iliti samopopravak, kako hoćete.

Hm, sada dolazim do onog dijela kada zaključujem da je u svakoj rečenici jedno JA. Hmmmmmm...ali da se ne bavim toliko sobom i samopopravkom, bojim se da bih već odavno bila ljuštura.

~*~

"Trouble in mind, Lord I'm blue..."

~*~

I neka se zna: moj potencijalni izdavač me izluđuje. Mislim da ću povući crtu i izvesti stvari na čistac. Već mi je dosta da me vuku za nos. Ili će knjiga oživjeti ili neće. Jednostavno je. A ONIburninmad (čitaj;izdavačka kuća) se ponašaju kao da rašpicom oblikuju sto metra visoku skulpturu. Baš tako!

~*~

Što još? Nekako mi ponestaje inspiracije...Nisam već tjednima napisala ništa, samo fotkam okolo, sve neki crno-bijeli, otužni motivi. Hmmm...

I susrećem ljude koje godinama nisam vidjela. Nikako da dešifriram poruku te hirovite, zagonetne Sile.

Btw, telepatija itekako postoji. U svima nama. Nemojte poricati. Jer ako vam se desi da se neko "čudo" u vama probudi, past ćete na dupe od iznenađenja...(btw, tri od pet, pogođenih u pet minuta....plus stotinu trideset šest i tristo dvadeset naspram četrdeset....nevermind....)

~*~

Kad sam saznala vrištala sam kao malo dijete: Rundek ima koncert 05.04.-og.....ahhhh!!!!!!

~*~

Bolje da na vrijeme stanem, nego da vas još više gušim. Mhm daa...

A sad idem pregledati i iskomentirati sve te divne blogove...

Post Scriptum: imidž šek mi neće aplodat fotke, pa će ovaj proljetni post završtiti kao tmurni bućkuriš....neš' ti tehnologije...

~*~

20.03.2008. u 15:54 | 6 Komentara | Print | # | ^

"Down by the river"

***
Sjebala me astrologija...

Image Hosted by ImageShack.us
By dharma_bum

"Be on my side, I'll be on your side baby
There is no reason for you to hide..."


***

Jutro. Pola pet. Hladna soba. Knjiga. Ispod pokrivača suze. Patetika. Želi naranču. Čašu vode. Sluša. Pssst...

"Svijet je otišao k vragu" zaključuje. Odlazi spavati. Sanja Bukowskog:

"you're screwed-up Romantic, she said,
you read all the old philosophers and you
listen Wagner and Mahler and you think
the ancient Chinese poets were hot shit, yet
you're depraved, you're at the racetrack
every day and you know that's sick..."


Budi se umoran. Tetura po kući. Kuha kavu. Pali cigaretu. "Nemam ništa za ponuditi" misli. Pali muziku. Neil Young. Opet, opet i opet. Jedu mu se masline. Opet, opet i opet. "Bijedan si" rekla mu je. Briše paru s ogledala i promatra odraz. Očaj. Bezvoljnost. Glad, glad, glad. "Jebena, neutaživa glad!". "Ne znam ni kamo idem, ni zašto idem, ni otkud ta glad...Isn't life a bitch?". Dosadni su mu ti monolozi...

Opet sanja Bukowskog:

"and all that wine you drink, it's eating
your brain away, and when you get drunk
you talk about what a great fighter you
used to be..."


Nabacuje žestok osmijeh i izlazi van. Kreće prema gradu. Nepoznat, nepozvan, neznan. Uskoro će mu se nasmiješiti netko. Uskoro će isplivati van ili pasti još dublje. Herojima je mjesto u bajkama. On samo pokušava preživjeti lobotomiju svakodnevnice. Sviđa mu se ta riječ.

Kraj.

***

Danas je jedan od onih dana kada bježim u tuđu kožu, uvlačim se ispod tuđih lica, i postajem parazit. Danas nisam tu. Ni ovdje. Ni sada.

***

"Sweet Jane...."

***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us





13.02.2008. u 14:37 | 6 Komentara | Print | # | ^

"Everybody knows this is nowhere...."

***Note to myself: ovu staru pjesmu si objavila da te podsjeti na... za ... godina....ne zaboravi!!!!

***

Ne znam pisati

Ili ne želim

Znati

Pisati

Ali pišem

Oduvijek

Zauvijek

Vjerojatno

Rodit ću se ponovno

Samoća će iscijeliti

Isijavati novim životom

Ovo je trebala biti jednostavna

Pjesma

Hm ne čini

Se
Tako

Ali kada padamo

Nema nužnosti
Trenutka

Ogoljeni

Nevini

Padamo

U ralje života

U tren

Patetike

Iz jeftinih romana

Padamo

U život

Skrojen

I rasparan

Samoćama

Od ne-ljubavi

Bijegovima

Od ne-snova

I slegnutih ramena

Ispod

Ne-ba

Koračamo

Go-li…………….>

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

Buddha. Sokrat. Jack Keruac. Jim Morrison. Bruno Šimleša. Sai Baba. Sylvia Plath. Ghandi. Allen Ginsberg. J.P. Sartre. Lennon John. Oprah. Janis. Joan Baez. Woodie Guthrie. Nina Simone. Kamov. Hesse. Bach. H.Bogart. Judy Garland. Katharine Hepburn. Maye. Asteci. Jesenjin Sergej. Navajo Indijanci. ... ... ... ... ... ... ... ....

***

Koji su vaši heroji?

12.02.2008. u 18:53 | 3 Komentara | Print | # | ^

"Lay down(Candles in the rain)"

"We were so close, there was no room
We bled inside each others wounds
We all had caught the same disease
and we all sang the songs of peace...

Lay down, lay it down, lay it all down
Let your white birds smile up
At the ones who stand and frown..."

Melanie


***

Huh, burni danieek Prvo veliko iznenađenje: poslije Uskrsa najvjerojatnije idem raditi na Brač. U hotel. Hm...Priželjkujem raditi na recepciji, jer imam sve kvalifikacije, i iskustvo i znanje, ali to ovisi o tome hoće li imati potrebu za novim ljudima. Ako ne, ima drugih, sigurnijih opcija. Plaća je fantastična. Ali,,,,jedno veliko ali: šest mjeseci na Braču...potpuno nepoznato mjesto, ljudi, i sve ostalo...I moram se odvojiti od kuće, svojih, prijatelja, svega....Međutim, znam da ću to učiniti. Treba mi da se maknem odavde. Život me naučio da se doista mogu vrlo brzo prilagoditi nepoznatom. A i moji će mi doći na ljetovanje tako da...Huh....rolleyes

***

Bila sam vani u subotu. Igrali smo nogomet u Baraci(??!!??!?!). Da, čuda su moguća. J. je igrala nogomet. I...još su se neke jaaako lijepe stvari izdogađale. I predivni ljudi koji kao da su pali s neba. Zadovoljna sam...ali dogodio se i jedan krivi, pogrešan telefonski poziv i susretheadbang, ali na greškama se uči, zar ne?

***

Jedna moja predivna frendica, srodna duša je rodila u subotu oko 13 h. Predivnu, malu djevojčicu. Plakala sam od srećeyes Jedva čekam da ih odem posjetiti u Zg. Draga moja M. i malena G., ljubim vas.....kiss I G., dobrodošla u ovaj kaotičan, mjestimično konfuzan, ali zapravo čudnovato lijep svijet. cerek

***

Ljudi rekapituliraju proteklu godinu tamo negdje u siječnju, međutim ja se ne pridržavam toga. Baš mi je sad došlo da napravim malu reviziju protekle dvije i sedmenut

Daklem:

Naučila sam da su poneki kompromisi u životu nužni, unatoč tome što mogu biti vrlo teški. I da se na najneočekivanijim mjestima može mnogo toga naučiti i spoznati. Naučila sam da ima ljudi koji su vrlo sebični i zli. Spremni na sve. Naučili su kroz život potpuno krive lekcije, nalaze se u konstantnoj borbi sa samima sobom, osjećaju se ugroženim kada to nisu etc. I nekima od njih, koji su mi u jednom trenutku gotovo zagorčali život, opraštam. Učinili su to iz neznanja i zbog vlastitih iluzija. Sretno im!

Naučila sam da je ego vrlo krhka "stvarca" i istovremeno vrlo moćna. I da te može navesti na put, i natjerati te da povjeruješ kako je to najbolje za tebe, ali nakon nekog vremena probudiš se...I onda uslijedi otriježnjenje i....

Naučila sam da neću moći nastaviti svoj duhovni put i rast, ako ne promijenim iz temelja neke od svojih obrazaca u ponašanju. I da često sažalijevam samu sebe. Naučila sam da se ne trebam sramiti ljubavi, da ona itekako može biti uzvraćena i da je bezuvjetna i slobodna.

Naučila sam da na sebi svojstven, vrlo skroman način mogu pomogati ljudima. I da, iako često toga nisam svjesna, tarot nije jedini način. I da sam pomogla nekim ljudima za koje nikad nisam mislila da bih to mogla ili htjela.

Naučila sam da postoje predivni, iskričavi ljudi s kojima se susretneš u najgušćem mraku, i oni svojom ljubavlju i svjetlošću pomažu na najljepši mogući način.

Naučila sam da je karma zeznuta stvar, ali da lekcije koje položimo oplemenjuju dušu.

Naučila sam da lagati da bi se netko bolje osjećao jednostavno nije rješenje.

Naučila sam da se sama za sebe čitav život borim i da je u meni dovoljno snage da to i dalje činim. I da ću mnogo padati, ali da ću se uvijek ponovno ustati. I da nikada neću zaboraviti nadati se, sanjati, vjerovati u bolje sutra, pomagati, rasti, učiti....

***

No hajde, ima toga još gomila, ali nemam potrebu baš sve iznijeti, jer...previše jenut

***

Idem na neku kazališnu predstavu večeras. Sadržaj ne obećava previše, ali pošto su predstave u Kutini prava rijetkost, držimo se one "Bolje išta nego ništa" sretan

***

<font size=1>"...and now I
Foam to wheat, a glitter of seas.
The child's cry

Melts in the wall.
And I
Am the arrow..."
S.Plath


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

11.02.2008. u 14:13 | 3 Komentara | Print | # | ^

"Sweet sir Galahad"

I am complete now. But there's one piece that's missing. I tried to replace it. Wrong.

***

Poznajem ti lice, boju očiju, pokrete tijela. Poznajem te po fotografijama i maglovitim sjećanjima iz najranijeg djetinjstva. Sada ti poznajem i ton glasa. Ali bojim se da priželjkujem da nikada nisi nazvao. Osamnaest godina prekasno. I sada nećeš postati dio mog života. Opraštam ti. Znam da nisi znao bolje. I da si me volio. Vjerojatno me i dalje voliš. Premda ne posjeduješ ni fotografije, a sjećanja su upitna. Znam da si bio umoran, i razočaran životom, ali zapravo, opravdanja nemaš. Pa ipak, opraštam ti. I mirna sam jer znam da mogu i da živim bez tebe. Bez obzira koliko suza sada isplakala, koliko željela da te upoznam, zagrlim....Bojim se da bi spoznaja svih tvojih nesavršenstava uništila dugo građenu sliku. Više nisam djevojčica. Više ne priželjkujem da se vraćam iz vrtića i bacam ti se u zagrljaj vičući "Tata, tata!". Više ne. I am complete now. Or at least I'm becoming.


Opraštam ti.

........

09.02.2008. u 16:22 | 4 Komentara | Print | # | ^

*+*+*+*+*



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

R.I.P

07.02.2008. u 14:07 | 3 Komentara | Print | # | ^

Booolesna...

Imam gnojnu anginu i temperaturu. Ok?

Nešto čudno kvrcka i kucka po parketu u sobu. Duh?Duhić? Come to mammaaaaa, you scary bitch.....naughty zaliven

Istipkala sam se s C. kiss taj čofjek.....my God.....evo ti saaad kiss i wave

Slušam "Another side of Bob Dylan"...pjesma "Black Crow blues" uopće nije prigodna...Uopće!!!!!!! laze

Eh da....negdje oko 16:00 izgubih volju i sposobnost za komentiranjem....draga Luki i Đimi i...ispričajte me, po povratku iz mrtvih javim se obavezno....thumbup

Ajm soooooo fakd ap....

Ne volim sirup od jaglaca. Ni jaglace. A žuti su. Omiljene mi boje. Hmmmm....

Ali obožavam visibabe. I ivančice...ahhhh....IVANČICE.....

***

Sad stvarno: ok, recimo da hrpa ljudi vjeruje u srodne duše. Ok...I sad, kad ih zapitate, uslijedi definicija koja se može svesti na slijedeće: netko tko me razumije i nadopunjava....

Ok, razumije vas...A nadopunjava? Što? Hodate svijetom kao polovica čovjeka, kao dio puzzle, i onda dođe netko, tres bum bem, i najednom ste kompletna osoba? Get real, people...

Sami sebe jedini možemo nadopuniti. Znanjem, ljubavlju, prihvaćanjem i svjesnošću.

A ljudi koji nas bezuvjetno vole i koje mi jednako tako volimo, inspiriraju nas da slavimo život i postajemo bolje osobe. A ne da nas jadne, necjelovite skrpaju. Jer zapravo, ako nismo cjeloviti i na miru sami sa sobom, ne možemo ni voljeti istinski....fino

***

A sad me ispričajte, idem se odmoriti i čitati "Gospodina Bezimenog". Koji onako usput ubije, prokuha i napuni konzerve s curom u koju je zaljubljen. Lahorno štivo, što da kažem....belj

Budite dobri!!!!

***
Ps: a to što su mi postovi krcati citatima, to je jer apstiniram od vlastitog pisanja, pa supstituiram i tako to....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


!!!






05.02.2008. u 20:40 | 2 Komentara | Print | # | ^

"The games we play"

"Nešto nije u redu" kaže mi. "Opet slušaš Holliese i ležiš nogama naslonjenim na zid. Opet se povlačiš unutra. Do vraga, što ti je?"

"I'm perfectly ok..." nasmijem se.

"They know the games we play
There's no hiding things like this from them
We know we're not the first
And we'll never be the last
Everybody gets hung up
We might have to pay
And everybody knows the games we play...."


***

Buran vikend. Uspjela sam. Utopila se. Prepustila. Otpustila. Zapustila. namcor

***
Jasno mi je. Mislimo na isto. U isto vrijeme. I onda to izgovaramo. Prestrašeni, znajući već unaprijed scenarij. Nitko od nas se nije usudio napisati kraj. Zapeli smo na sredini. I plivamo. Prepušteni struji.

"Oh I hate you some, I hate you some
I love you some
Oh I love you when I forget about me...."
Joni Mitchell


***

Započeo je s " Love me two times ", uzvratila sam s " I can't see your face in my mind ". Dvoje preplašene djece koja komuniciraju pjesmama. A onda se "slučajno" sretnu i sve krene. Pa stane. I tako...u krug...padaju na ispitu...ali ne mogu se odvojiti....ni spojiti..."slučajnost" ih melje...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

Sanjala sam neku vješticu koja mi je proricala budućnost i poklonila vrišteće crvenu ogrlicu s runom. Hm nono

***

Otvarala sam tarot sinoć. I otvorila paža novčića, paža kaleža, viteza novčića i jednog kralja štapova. I trojku mačeva, as kaleža, Sunce, Papu i Svijet. Sve što sam osjetila i vidjela bila je zbrka. Nejasnoća, tenzije, težnje i...ne znam...

***

Divan je dan, spremam se u šumu, kod slapa, smiriti um i ponovno osjetiti jedinstvo.

***

"Ništa. Ništa mi nije. Ja sam ok. Pogledaj."
"Znam da me voliš."
"Daj šuti."
"Lagala sam."
"Znam!"
kiss

***
Free Image Hosting at www.ImageShack.us




04.02.2008. u 13:39 | 4 Komentara | Print | # | ^

"Hello in there..."

Današnja playlista:

"Hello in there" Kris Kristofferson & Joan Baez
"Personal Jesus" Depeche Mode
"You are my sunshine" Aretha Franklin
"Lay down Sally" Eric Clapton
"Sunce" Darko Rundek i Letu Štuke
"Helpless" C, S, N & Y
"You're so vain" Carly Simon
"Through with you" The Lemon Pipers
pjeva

~'@'~

" Writing's different, you're floating out there in the white air, you're hanging from the high-wire, you're sitting up in a tree and they're working at trunk, with a power saw..."
Mr. Charles Bukowski


~'@'~

Samelje te svakodnevnica. Pa onda slaviš kišu. Zrak je tako mek i nestvaran, miriše na život.

Hm...blabla

Nisam sigurna da imam što napisati.

Pustit ću sliku da govori.......

Ps: sanjala sam Window Rock u Arizoni, i indijansku djecu, i ženu u bijelom, i.....čitava avantura u snu...kao da mi vlastita podsvijest piše roman u kojem sam samo promatrač...

~'@'~

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pps: dragi Č., filmić/crtić je pfuuuj. Kad je pojeo dječaka na početku, odustala sam od gledanja...eeeee kad te dohvatim....ne gine ti Raid....po drugi put.....

31.01.2008. u 16:22 | 3 Komentara | Print | # | ^

"Helplessly hoping....

...Her harlequin hovers near by
Awaiting a word
Gasping at glimpses of gentle true spirit
He runs, wishin' he could fly...

They are one person
They are two alone
They are three together
They are for each other...."

Crosby, Stills & Nash


Boli me zub. zubo Probudila sam se u pola dva popodne. Sva u bunilu. Od neprospavane noći. rofl

Pogled mi je pao na tri prljave šalice od kave. Malo ulijevo na stolu životopis i šest ( šest!!!!!) dopola pročitanih knjiga. Razbacani cd-i, razvaljena pisaća mašina, ukleta crvena kravata od subote navečer...

Lijeno sam se protegnula i shvatila da nešto nije u redu. Hm, dugo mi je trebalo. headbang

Oteturala u kuhinju, otvorila prozor i bacila se na pospremanje. Sada sve blješti.

" Ne putujem da bih nekud stigao. Jer, i kada dođem tamo kuda sam naumio, jasno mi je da je putovanje bilo samo sebi svrha."
Momo Kapor


***

Uopće mi ne pada napamet osvrnuti se na jučerašnju kavu koja se pretvorila u razgovor od cca. četiri sata. Barem je gotovo. Spokojno i dostojanstveno.

***

" The stars are not wanted now; put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood;
For nothing now can ever come to any good."
W.H. Auden


***

U subotu ću se ušuškati u sebe, i izaći van s frendicom. Da vidimo što će biti. Hoću li uspješno izmaknuti površnim razgovorima, primitivnim "udvaračima" i alkoholnim maglicama??? Hoću. Znam.

***

Sad mi pogled pada na lampu čija je svjetlost preslaba. Zagušljiva. Treba promijeniti žarulju.

A ... sebi moram napuniti baterije i popraviti tipku "stop". I onda se vraćam svakodnevnim funkcijama. Bez rw i fw.

***
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

30.01.2008. u 17:04 | 2 Komentara | Print | # | ^

"Ipak poželim neko pismo..."

Veze pucaju, raspadaju se i trunu. Ničijom krivicom. Ili zajedničkim "trudom". I dalje si divan, i dalje si zaslužio sve najbolje, i ne zamjeraj mi na odlasku. Tako je bolje. Uvidjet ćeš to.

***

A danas...danas ću ili potonuti duboko ili se izdignuti i ohrabriti...

Danas ću odlučiti...

Danas će prošlost bili pokopana.

A postojat će samo sada.

Danas je prošlost pokopana.

Postoji samo sada.

***

Ne žalim ni za jednim trenutkom. Sve je bilo onako kako baš treba. Da bih naučila. Da bi naučio.

***

" ...Znam da je gužva i da nećeš stići, piši...."

***

Nemam riječi.

Post Scriptum: "Ti si zadnji romantik na ovom svijetu, što se sporo kreće i čeka raj...malo si samo promijenila glumce, al' isti je komad, isti zaplet i kraj...."

!!!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

!!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us






29.01.2008. u 15:56 | 1 Komentara | Print | # | ^

Obračun s velikim O...

Ovaj post je isključivo i samo i jedino frustracija moje malenkosti, i rezigniranost vlastitim potezima....burninmad headbang mad

Do vraga, zaista ne znam što mi je bilo kada sam tamo daleke '99.-e ili 2000.-e, ne sjećam se dobro, cmoljila nad svojim napuklim, pubertetskim srcem i odlučila napisati prvu pjesmu.

Ok, da, pišem jer dišem. I pisanje mi je najbolji katalizator. I već je odavno dio mene. Ali ne, ne znam se nositi s odbijanjem i kritikom, pogotovo finom ili uvijenom. burninmad

A zašto ne znam? Jer sam po pitanju vlastite kreativnosti malo, iskompleksirano...derište...

Ok, svjesna sam da mi pjesme baš i nisu nešto. Svjesna sam da ljudi baš i ne reagiraju na njih. Svjesna sam da ne potičem emocije u njima, premda mi je to najveća želja.

Nemojmo se zavaravati, stalo mi je do toga da objavim knjigu. Da, ja pišem kako bih izbacila nešto iz sebe, kako bih svoj nakrcani unutarnji svijet riješila tereta. Ali koja je svrha tog produkta (čitaj: pjesme) ako će ostatak svog skromnog života provesti kiseleći se u jednoj od prenatrpanih ladica???

Oh Lord, pa se onda sjetim i "Beat renesanse" i nesretnih nastupa...ajojjjj...i kad su mi iz publike u Aquariusu vikali "Buuuu!!!" i "Pjevaj"... a ostatak mojih supatnika na sceni samo je grozničavo buljio kroz njih....

Ok, bilo je ljudima dosadno...e pa što ste očekivali? Da ću skakutati kao Severina, pjevati kao Badrićka, izgledat' kao Super Silva????

POEZIJA!!!!A ne neki vražji šund....

Zapravo, na prste jedne ruke mogu nabrojati ljude koje poznam, a da su istinski zainteresirani za poeziju, pjesnike, beat pokret, općenito za sve,,,,

Ma najviše mi se gadi ta moja ranjivost...fuuuj!!! Jučer sam plakala nad vlastitom sudbinom, grozno....lud Aghrrrrr!!!

I tako sam negdje usput odlučila prestati pisati. I sumnjam da će mi to uspijeti jer pisanje je nešto što doživljavam kao produžetak sebe. Ali razlozi koji su neosporni( ja i ja imamo poteškoće u komunikaciji, ali dobro...)---->

pod a) koja je uopće svrha tog pisanja kada mi se vlastite pjesme čine loše, nedovršene, i bla, bla....čemu sve to kada apsolutno nisam zadovoljna njima?

pod b) čemu sve to kada još nijednom nisam uspjela u svom skromnom naumu da nekom tko ih čita kroz stihove probudim najintenzivnije emocije? Bila to ljutnja, tuga, sreća etc...Nema goreg nego poslije nastupa doživjeti ravnodušna lica i slabašan pljesak namcor

pod c) Oduvijek sam bila malo drugačija od drugih, i okolina, a ponajviše roditelji su me tjerali da se uklopim i ukalupim. A ne stanem u nijedan okvir, ni po karakteru, a ni po kilama smokin A sve to ima debele veze s mojim pisanjem,,,,samo sam u svojim pjesmama smjela biti i hipersenzibilna, i ekscentrična, i razmažena, i mračna, i pomaknuta...bez osude....

Uf....

E pa, draga moja majko, želim da znaš slijedeće:

Koliko god ti bila razočarana sa mnom, nikada se neću udati, imati djecu, i slatkog mužića, posao od sedam do tri, vrt s ružama i štatijaznam....nikada se neću buditi prije dvanaet, osim ako stvarno ne moram, nikada neću osuđivati drugačije ljude, ni vjerovati u katoličku crkvu, ni ići u istu, ni postiti, ni nositi salonke i bijele, ženstvene košulje...ni skinuti pierce, ni lagati o plaći i poslu da bih fascinirala tvoje prijatelje, ni smatrati se Njegovom, jer ja imam pravu sreću što me On uopće htio pogledati, kako ti to kažeš, ni oličiti zidove u sobi u bijelo, ni prestati sanjati, ni prestati biti toliko jebeno OSJEĆAJNA...NEĆU!!!!!!!!TO SAM JA!!!!!!!!!!DEAL WITH IT!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

***Opet sam skrenula s teme, gnjev je posvuda...huh, ovo djeluje pomalo terapeutski na mene...

Eto....više neću pisati poeziju, postat ću profesionalana blogerica, loooollll naughty

Usput...Merkur mi je u raku....otud ta potreba za pretakanjem osjećaja u riječi....

Samo kad se sjetim situacije od prije tjedan-dva....

Dragi moj u boravku sjedi i karta s mojim malim bratom. Ja pečem palačinke.

Ja: " A., rekla sam ti za intervju, objavljivanje i pobjedu. Želiš li možda to vidjeti i pročitati?"

On: Šuti....Dvije minute poslije: " Aaaaa budem, kartam saaad...."

Kao da me netko batom po glavi....

A jučer još jedan biser: " A što ću ja ako ti tamo objaviš knjigu pa odeš negdje drugdje živjeti? Što će biti s nama?"

Boli me qqqurac više....Sebičan je...od od svog malog sela ne želi otići...E pa, a meni moje malo selo ne predstavlja ništa...I da, ako ovo ikad pročitaš, znaj da ću otići čim mi se pruži prva prilika. A ti možeš sa mnom, jer nisi ničim vezan za ovaj kraj. Osim lažnim osjećajem sigurnosti. Ako ne želiš, nemoj. Ti znaš da me u ostvarivanju snova ništa neće spriječiti. Pa ni naša veza. Žalosno....ali istinito....rolleyes

Slijedeća situacija:

Mama: "Vau, kćeri ponosna sam na tebe..."
Ja: " Joj mama, pa nisam dobila Nobelovu nagradu...Ništa posebno....A da li bi htjela pročitati možda?"
Mama: " Joj...zagorit će mi štrudla...Joj, veš moram okvačiti...." I tako je nestala van...i vratila se ni ne spominjući...

A dobro...ima ljudi koji me podržavaju, i hvala im na tome, doista....kiss wave

Samo eto, Svemir nije htio da postignem nemoguće: da me roditelji prihvate onakvu kakava jesam. I da moj dečko shvati koji su moji parametri i svjetonadzori, i da nikada neću biti zadovoljna prosjekom. I da suze nisu loše. Kao ni poneka svađa.

I eto, fino sam se istresla, lakše mi je, dio mene vrišti u stilu " Što ćeš te gluposti objaviti na blogu?", a onaj drugi, mudriji kaže " Samo objavi...Vrijeme je da se prestaneš ispričavati i OPRAVDAVATI ZBOG ONOG TKO SI...."

A ako sam zato frustrirana, željna prihvaćanja i nezrela, neka sam. Bit ću i dalje. Sve dok ne shvate da me ne mogu mijenjati. Sve dok ne shvate da se mijenjam iz dana u dan, zbog sebe i u sebi...a ne zato jer eto baš i nisam ispala po planu...

***

Peace&love&light to us all....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I kao što bi to dobar, stari Cohen otpjevao: " I have tried in my way to be free..."

23.01.2008. u 15:41 | 13 Komentara | Print | # | ^

"Worried man blues"

~Somethin's washin' me doooown....

***

Mogu te odvesti na put u sumrak, mogu biti i pijana starleta, a ti Roman Polanski...mogu ti vikati najluđe riječi, mogu se pretvarati da si najbolji ljubavnik, mogu na tvojoj koži ostaviti duboke ožiljke...Mogu igrati sve uloge, na sve načine ti mogu davati ono što tako bogohulno ljubavlju nazivaš, mogu....ALI NE ŽELIM!!!

Dovoljan je bio tvoj sramežljiv dlan na mojoj ružičastoj haljini...dovoljan je bio jedan pogled...

Odavno smo postali klišej, stari evergreen, izlizana farsa dvoje gladnih bića. Tamo u sjenici, postajala sam krhka, postajala sam vosak, učinio si me ranjivom, kao u najgorim ljubićima.

Ipak, prokleto si ne mogu pomoći, i živim taj klišej, taj Sinatrin evergreen jer sam vezana željom... headbang puknucu

" Strangers in the night, two lonley people..."

*I rest my case...*

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



*~*~*~*~*

Hodala si tim ulicama gola i gladna...Nisi znala što očekivati, ni kamo ćete slijedeći dan odvesti. Osluškivala si otkucaje svog vremešnog srca i zapitkivala se gdje sam i hoćeš li me ikad pronaći. A ja sam bio ovdje čitavo vrijeme, gledajući iz prikrajka divio sam se tvojim pokušajima da razneseš sve divne trenutke i omotaš se očajem.


Gledala si ulice prepune ljudi i u praznim pogledima tražila praskozorja. Sve što si dobila bila je olovna prašina i otežali zrak u plućima. Nisi ni slutila da sam ti upravo izmakao iza ugla, da se nalazim u ružnim, prljavim hodnicima. Tjerala si me od sebe, ne znajući da sam tu. Vrištala si i krvarila, a ja sam te blagoslovom najčišće ljubavi čuvao iz dana u dan. I sada kada ovo pišeš, drhtureći kao šiba na vodi jer zapravo ni ne slutiš što to veliko, grandiozno sutra donosi, ne slutiš da sam ja čovjek s cilindrom iz tvog pariškog sna, ne slutiš da sam ja onaj koji te čitavo vrijeme gura u prividnu provaliju...


***

I'm soooo fucked up....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

22.01.2008. u 17:15 | 0 Komentara | Print | # | ^

~Allegro moderato~

Lijen, spor, kreativan dan. Napisala sam pjesmu, i uslikala gomilu motiva. Danas progovoram nekim drugim narječjem. Gotovo telepatski.

Bach na playlisti čitav dan, puno kave i unutarnja preobrazba....

~ ~ ~

~ ~

~

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

+-+-+

Ispred mene stoji neka priča. I čeka, čeka, čeka nijemo me promatrajući...Vrbuje me da ju ispišem faustoovski...perom, osmijehom i suzama. Tko zna...

And this is how I feel...in colors... ----->

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

..."Balada o narančama i sjeti"...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

"...Tomorrow we enter the town of my birth, and I want to be ready..."



19.01.2008. u 19:25 | 0 Komentara | Print | # | ^

"Awake"

***

" Smooth as raven's claws..."

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Blood is a rose of mysterious union..."

***

Bila sam na izložbi Marca Chagalla. Slike su u najživljim bojama, predivne, nabijene nekom sirovom energijom genija. Brzopotezne i jake. Oduševila sam se yes

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A poslije...čista romantika...prohladno predvečerje, Gornji Grad, narančasta svjetlost, mir,,,,,,i uspomene koje su navirale...kao duh iz boce...lutala sam tim ulicama mjesecima i godinama...nesvjesna...

Sve se promijenilo...Čak i susreti sa starim prijateljima...i prisjećanje...i sarkazam kao začin...nije uspjelo...nisam žalila za tim vremenima...dapače, osjećala sam zahvalnost što sam TU I SADA...jer onu sebe odavno sam pustila...protjerala?

***

Novi pierce. Ljubičast. thumbup

***

Nova zbunjenost. I tmurna tjeskoba. Skrivena pod nebeskim šatorom.

***

"Let me tell you abou the heartache and the loss of God, wondering, wondering in hopless night..."

***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

Ne znam da li je primjetila, ali sada ŠUTIMO!!!!Kao da više ništa nemamo za reći. Ispiru li se bezuvjetna prijateljstva u raljama vremena?

***

Ponovno čitam "Jedini planet izbora". Pojasnit ću: knjiga je prijepiska seansi kroz dvadesetak godina, u kojima je sudjelovalo dosta ljudi, pa i uglednih znanastvenika. Primateljica je bila Phyllis Schlemmer. U knjizi ona kanalizira biće koje su nazvali Tom. On je navodno jedan od spiritualnih bića koja čine Vijeća Devetorice. Neću sada ulaziti u raspravu i pojašnjenja, preporučujem svima da ju pročitate, sadrži mnogo mudrosti, iako će vam se u početku možda činiti smiješnom. Zanimljivo je da je jedan od ljudi koji su postavljali pitanja Tomu bio i Gene Rodenberry, executive producer Star Trek-a. U jednom od seansi Gene je dobio opis najrazličitijih vrsta bića u Svemiru i prema tom sitom opisu kreirao Star Trek. Navodno. E pa ne znam, skeptična jesam, ali knjiga sadrži mnogo mudrih stvari. I mislim si da ne bi baš bilo najugodnije živjeti u Svemiru koji nastanjuju takva bića, jer kao što u seriji vidimo, ima dosita svega i svakakavih. Creeepy...zaliven

Baš me zanima vaše mišljenje...

Btw, preporučujem i "Holografski svemir" Micheala Talbota. zujo

***

Sanjam vodu. Puno vode. Prljave. I ta voda ne može isteći. Da, to su te moje natrule emocije koje se bojim pustiti van. Imam toliko toga za razmišljati...

***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Did you have a good world when you died? Enough to base a movie on?"

17.01.2008. u 14:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

"When summer's gone, where will we be?"

*Ovo će mi ljeto ostati u sjećanju kao jedno od najljepših...mah

I dok se ova tužna, melankolična zima spušta na moja ramena, sanjat ću...

"Don't cry sister cry, everything will be just fine..."

Iz ove perspektive ljudi se čine kao ilustrirani priručnici...

Koji je moj smjer?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Noon burned gold into our heads...."

***

Stavljam ruke u prazan džep
Tražim uspomene
Pisma
Riječi
Slova...
A pronalazim
Premetaljke...

A sve se čini kao jedna, velika
Zastrašujuća
Epska priča
O strahu
I bijegu pred životom...

I najdraži stihovi
Su prebrisani
I mirisni odsjaj ulica
Sve je tiši...

O zarazili ste me
Zarazili smijehom
Lutalice
Moje...

Gdje počivate sada
Zasuti injem
Samoće???


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I'll remember...

"Well I used to know someone fair
She had orange ribbons in her hair
She was such a trip
She was hardly there
But I loved her
Just the same..."


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

13.01.2008. u 14:31 | 2 Komentara | Print | # | ^

"Slow train comin'..."

"And it may be the devil or it may be the Lord, but you're gonna have to serve somebody..."

Bob Dylan
pjeva


Kad hoće, hoće, kad neće, neće...yes Eto ga, moja pjesma "Volim" pobijedila na natječaju "Tkalci riječi" na www.svetknjiga.com

*Konstatirah slijedeće: rolleyes

a)od tri pjesme koje sam poslala, "Volim..." smatram najlošijom. A baš su za nju ljudi najviše glasali...znači, ukusi su različiti...
b) uvijek će biti onih koji će tvrditi da je pobjeda ne fer, da je netko drugi trebao pobjediti, da su glasovi falsificirani...
c) da ne bih smjela olako odustajati...eto, osam godina pišem, a tek sada su onaj intervju, objavljivanje i ova pobjeda stigla kao prva priznanja mom radu

d) da je nova Jaffa Dorina fantastična sretan

***

Bila sam na meditaciji jučer. Zbilja mi pomaže da smirim um i pročistim se. U prvom dijelu čistimo karmu i teške energije, u drugom čistimo čakre i punimo se vitalnom energijom, u trećem molimo i boravimo u Božanskoj svijesti (meni je uspjelo samo na tren, ali kažu da treba vremena i prakse...I hope)

Ni tokom meditacije ni poslije nije bilo suza belj Ali onda je jedna djevojka počela postvljati pitanja i spomenula "uvrnute" umjetnike...a ja sam vrlo emotivno reagirala i pogađate...počela plakati...odlazeći kući, shvatila sam razlog zašto me to tako pogodilo i da čitav život osjećam da nisam prihvaćena od drugih ljudi....i tako sam još jedan dio tereta uklonila sa sebe...

Ponovno su navirale spoznaje i ponovno je bilo katarzično...thumbup

Znate li onaj osjećaj kada vam milijun misli i informacija prolazi mozgom, kada u vama vlada opći kaos? E pa takvo stanje svijesti vrlo je pogubno za čovjeka. I kroz meditaciju učimo smiriti um i iskorijeniti takav način razmišljanja, koji dovodi do preopterećenosti, psihičke labilnosti i nemira.

***

A nekako sam podlegla samoudovoljavanju ovih dana. Gledam filmove, pijem čajeve, tipkam (pre)duge mailove, družim se sama sa sobom, pišem...Baš mi je gušt naughty smokin

***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dvorište mi je postalo izvor inspiracije za fotke...da, da....a i vilama se nadamblabla

***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us







12.01.2008. u 16:45 | 1 Komentara | Print | # | ^

"The night has a thousand eyes..."

!!!huh...ne znam otkud da počnem....na stranici na kojoj su mi objavili pjesme sada su objavili i intervju sa mnom, pod nazivom "Veliko predstavljanje"..huh...zbilja nemam riječi, osjećam se tako veselo i podjetinjeno...ovo je prvi puta u životu (a već osam godina pišem) da je netko ozbiljan i stručan zainteresiran za moju poeziju...I'm so happy...

Za sve koje zanima kako taj intervju izgleda: www.poezin.net

°~°~°

Dragi Č., pošto znam da čitaš :-) scrollaj dolje malo, uočit ćeš post o sebi...ako već nisi, he he

°~°~°

Evo baš slušam, kao što se i po naslovu vidi, fantastičnog Johna Coltranea...

°~°~°

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

°~°~°

...nemam previše inspiracije za današnji post....pa za kraj ostavljam jednu svoju frišku, nedorađenu pjesmu--------->

"(IS)TOPIO SI ME"

...Zaogrnuo si me nježnom maglicom svog
Povijenog tijela
Punim Mjesecom od porculana
I poljupcima
Od kiše...

.
..Ljubio si me tako sporo
I tiho
Odzvanjajući ehom neke nepoznate pjesme...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...A ja sam osluškivala tvoje nervozne kretnje
I uzvraćala ti nikotinskim zadahom
Ludilom
I haljinom s batik-uzorkom...


...Kao u nekoj priči
Vjetar je posvuda raznosio
Avete od prašine
Posvuda su bili
U kičastoj paradi
U njemom pokušaju
Da me namame
Da te volim čitavim bićem...


...Možda su i uspjeli
Ali pitam se....
Zašto zaspem svaki put kada
Povedeš ples
U hladnu prazninu jutra?


°~°~°

Free Image Hosting at www.ImageShack.us




10.01.2008. u 14:43 | 2 Komentara | Print | # | ^

"He ain't heavy, he's my brother..."

Moji mali braco danas ima jedanaesti rođendan. kiss
Već i sad pokazuje čvrstu volju, upornost i senzibilnost(jarac, asc u biku). Toliko je mudrosti u tom malenom čovjeku. A sjećam se kako je bio sićušan i plačljiv kada je stigao iz rodilišta. Tada mi se činilo da nikada neće odrasti. A sada se događa upravo to. Za tri-četiri godine krenut će izlasci, zaljubljivanja i život s velikim Ž. I često mu mrvim da mora obući deblju majicu, ispitujem ga da li je i koliko jeo, i sve one glupe, dosadne stvari koje sada ne shvaća. Nisam ni sigurna da li je svjestan koliko ga volim. Bliski smo mi, na neki neobičan način.

Vraćajući se iz Novog Sada najviše sam se veselila trenutku u kojem ću mu pokloniti knjigu koju sam mu kupila, "Malog Princa". Međutim, moj svojeglavi brat nije s previše oduševljenja primio poklon. "Sestro, molim te, knjiga???"
Oduvijek je (pre)iskren. A kad naraste reći ću mu da je dobio "Malog Princa" da bi sačuvao dijete u sebi, da bi zauvijek vjerovao u svoje snove i želje. Shvatit će jednom, znam.

Najdraži trenuci su mi kada primi moje bongose,i počne svirati. Ili kada zajedno gledamo filmove. Ili kada ga učim onom što od roditelja nikada neće naučiti:da nikog ne osuđuje i da sve ljude prihvati onakve kakve jesu.

Ja sam potresala našu malu, konzervativnu, kršćansku obitelj šarenom odjećom, pretjeranim izlascima, preglasnom glazbom, piercingom, vegetarijanstvom, tarotom... Prokrčila sam mu put. Put da bude svoj i da se ne prilagođava roditeljskim željama. I uspijeva mu wink primjećujem da su puno mekši i tolerantniji prema njemu. A i nekim čudom, mene su prihvatili sa svim mojim "mušicama".

E pa moj najdraži i jedini veliki-mali brate, najljepši rođendan ti želim, i znaj da ću uvijek biti tu. Big sister is watching, he heeek

***

No da, baš sam se raspekmezila u ovom postu. Neka, neka.

Ovih nekoliko dana bilo je zbilja turbulentno. Pozitivno. Katarzično.

Uglavnom, za Badnjak smo bili u Baraci. Onako pijane pričale smo s jednim poznanikom koji nam je rekao da se svaki petak u Kt održava meditacija. Odmah smo se zagrijale za to da odemo, ali ostavile smo to po strani. Sve do ovog petka. Kada smo ušetale tamo potpuno zbunjene, nismo znale ni ime voditeljice, ni o kojoj je meditaciji riječ, ništa, baš ništa.

A ja sam slutila da to nije slučajnost i da na neku foru baš moramo biti tamo. Ušetale smo u mračnu dvoranu, mnirisni štapići, vedri ljudi i...Ona!

Odmah su mi se upalili svi "senzori" i osjetila sam neobičnu toplinu koja zrači iz nje. Neću ulaziti u detalje o meditaciji, ali radili smo karmičko čišćenje. I prisutnost one neke Božanske ljubavi posvuda se osjetila. Da mi je to netko drugi pričao, ne bih mu vjerovala. Već nakon prvog dijela, počela sam plakati. Na kraju sam već grcala u suzama, osjećajući kao da se teret mnogogodišnjih boli oslobađa. I tako sam ridala ispred tridesetak ljudi. A ona mi je samo rekla da je to izvrsno, da će mi život krenuti lijepim tokom i da nas čeka puno posla. Potom sam izašla van i plakala, plakala, plakala. Znala sam što mi se događa. Pročišćujući vlastitu karmu, dolazi do rastvaranja emocija i čišćenja. Ja sam se pročistila. I slijedećem petku se veselim kao malo dijeteyes

I shvaćam kako je sve to predivno, i da je timing upravo savršen. Regresije i hipnoza, meditacija...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

Novu smo dočekali u Zg, u Routu 66. Pozitivna atmosfera, dobra glazba, ples, i...jedan neočekivani, posve suvišni telefonski poziv Njemu, kojeg sam "zaboravila", potisnula i izrezala iz sebe. headbang

Imam mnogo planova, i novih odluka, koje su vezanu uz novi put na koji krećem.

***

Čini se da će ovo biti najduži post otkad pišem, hm! rolleyes

Objavili su mi pjesme na www.poezin.net

Možda je vrijeme da sve te stihove pustim da žive svojim životom. Možda...

I sinoć sam pisala, duboko dirnuta i inspirirana autobiografijom Rade Šerbedžije koju sam čitala. I tako sam švrljala o Apolonu koji lijeno proteže svoje stare kosti, i Muzama, i vinu i koječemu...

***

"Sit down, I think I love you, anyway I'd like to try, I can't stop thinkin' of you, If you'll go, I know I'll cry..."

Buffalo Springfield


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

06.01.2008. u 14:20 | 1 Komentara | Print | # | ^

"Keep on chooglin'..."

Slušam fantastičan album "Bayou country" C.C.R-a. Uh huh, kako su dobri pjeva

Sutra je posljedni dan 2007.-e. Ne rezimiram. Ne pišem novogodišnje odluke.

Ali veliki je ovo preokret. Osjećam to.

*+*+*+*

Čovjek se mijenja iz dana u dan. Svaki sat je prilika za novi život, novo ja, novo sve. I najčešće nam te prilike odlepršaju. Previše je "Zašto?", a premalo "Zato".

Možda zato kao slijepac tražim odgovore u tarotu. Tapkam u mraku pitajući se...

*+*+*+*

Bila sam na hipnozi. Još jedna regresija. Zapravo je fantastično koliko se podsvjesnog oslobodi i koliko se katarzično osjećam poslije svake seansezujo

A ovaj put smo B. i ja otkrili nešto novo. Kanaliziranje. Dogodilo se vrlo spontano. Neočekivano. Taman prije "buđenja".

*+*+*+*

Sanjala sam tzv. Zvjezdane ljude i neke druge svjetove. Kada bih barem mogla posložiti taj mozaik. Niz autodestruktivnih izleta, niz naleta inspiracije, niz predviđanja, niz, niz, niz...a reda nigdjeheadbang

*+*+*+*

U ovakvim trenucima nemam ništa za podijeliti. Ništa za dati. Ali proći će.

*+*+*+*

Oblak
Taj bahati, sneni
Putnik...


Nebo
Zadimljeno
Lijeno
Proteže svoje ruke
Točno iznad mog prozora...


???


*+*+*+*

Free Image Hosting at www.ImageShack.us











30.12.2007. u 15:31 | 4 Komentara | Print | # | ^

"Wish I could..."

Mjesto na kojem čujem samo svoju glazbu. Gdje me hladan objektiv ne proždire, gdje se Mjesec cinično smješka, gdje je nebo od keramike, a zvijezde porculanske lutke...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Down, down, down, down, down, deep below, children of the caves will let their secret fires glow..."

Noir filmovi...vrpca je prekratka...

Sjećam se...i zaboravljam...

Prsti su hladni...prebiru sjećanja...iz daljine note i ritmovi...

Kava više nikada neće biti pregorka...

Pokušaj razumijeti...jer kada se sve posloži ostat će samo kisela svakodnevnica...

Nagrižena sam strahovima...

Oprosti???

"Where troubles melt like lemon drops, that's where you'll find me..."

*just for you, A...I hope you're still dreamin'...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

29.12.2007. u 15:21 | 0 Komentara | Print | # | ^

"Vincent"

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
"But I could have told you Vincent, this world was never ment for one beatiful as you..."

Merry Xmasss to you all,
sretan

Peace&loooveeekiss

**********

24.12.2007. u 18:03 | 2 Komentara | Print | # | ^

"Oh I wish a had a river I could skate away on..."

And I'm back.....Neki ljudi dobivaju poklone za Božić, a ja sam ni manje ni više, već-OTKAZ!

Nakon sedam mjeseci ubojitog rada, noćnih smjena, prekovremenih, odrada, premale plaće...otkaz jer smanjuju broj ljudi...Šef mi je danas rekao kako mu je žao i kako sam bila dobar radnik...a ja sam mu se samo cinično nasmijala u lice i pomislila "Ako ti je tako žao, zašto si me otpustio?"

Žao mi je. Najviše zbog novca. Posao kao takav nije bio ni perspektivan, ni zanimljiv ni kvalitetan. Ali baš u ovo vrijeme dobiti otkaz, kada sam kanila malog brata zasuti poklonima i razveseliti mamu i bla, bla....

Osjećam da Bog/Božica/Ljubav imaju neki plan za mene...i neću si dopustiti da zapadnem u apatiju...

Naučila sam mnogo, stekla kakvu-takvu samodisciplinu i sada krećem u nove pobjede...

A silno slanje životopisa i početni neuspjesi neće me obeshrabriti...odvažnost i snagu sama sebi poklanjam za Božić....


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Čim mi se hirovite muze nasmiješe i ponešto inspiracije pošalju, novi post će uslijediti...

" Home of the brave
Land of the free
I don't wanna be mistreated by no bourgoise...."
Leadbelly

20.12.2007. u 16:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

"I feel the Earth move...

Under my feet, I feel the sky tumbling down
I feel my heart starts to tremblin' whenever you're around....
Ooh baby when I see your face
Mellow as the month of May..."

Carole King


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ne znam pročitati ljubav iz tvojih očiju. Samo prijezir. Namirišati ga na koži, opipati na kragni tvoje jakne.

Ljubomora(n)...zar ne? Volim misliti da ti je stalo. Znam da je. Osjećam te posvuda. A ovdje si samo ponekad.

Ali znam. Proći će i ova zima. Proći će i ta čežnja.

Sada imam toplo naručje u kojem se utapam. I nečije oči što blješte u mraku primičući svoje usne mojima. Ali nemam tebe.

nedostaješ mi....

Nedostaju mi hladne kutinske noći i sjenica pored rijeke....nedostaje mi miris tvoje kože i hladan, kukavički poljubac....

***

Zima je kao stvorena za sjetu. Blagim, krhkim prstima ščepa te za vrat i začas se nađeš na mjestima za koja nikada nisi znala da postoje. Ljudi postaju šarene kuglice........

Nasmiješiš se stojeći na kiši...sada imaš ljubičasti kaput da te grije....i džepovi više nisu tako prazni....imaš se i gdje ogrijati....

A kamo praznina odlazi?

***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



09.12.2007. u 17:29 | 3 Komentara | Print | # | ^

Šareni post za crno-bijelo čudo...i još ponešto...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Upoznali smo se prije četiri godine. Mislila sam da je bahat i prepotentan.On o meni nije mislio ništa. wink

Onda sam se zaljubila u njega. Brzinom svjetlosti.

Onda sam se odljubila. Također brzinom svjetlosti.

(rupe u sjećanjuzubo )

Onda je kao zadrti nepušač žicao cigaretu za mene. belj

I tu je prijateljstvo počelo. Ahhhhh...dramim, jel' da, Č.?

Nazivao me nesposobnom. Pa sam ga tukla i špricala Raidom. Prolila kavu po sebi. U šest ujutro. Kod frenda u stanu. rofl

Kada su nas pitali zašto se tako svađamo, rekao je da nam je tako zabavno.

Ahhh....a onda je uslijedilo...postao mi je svojevrstan Učitelj.

("Pa dobro, jel' ti ja moram sve crtat'?")

dead

Uvijek je bio tu. Spreman pomoći. Saslušati.

Sve!!!

I danas je tu mah i sretna sam što postoji. I riskiram da upadnem u najgori klišej pišući o d najboljem prijatelju, ali who cares...

kiss

Jer on je poseban. I ekscentričan. I vodenjak. I ponekad neshvaćen. I smiješan. I originalan. I hladan ponekad. I iritra svojim opaskama. I tjera me da lupam glavom o zid sve dok ne dođem do rješenja.Jer me ohrabruje kada me malodušnost zgrabi u svoje kandže. Jer je one of a kind. I baš zato ga toliko volim. Jer je on on.

thumbup

I sigurna sam da ćemo i sa šezdeset sjediti usred gradske vreve i raspredati o smislu života i pravoj prirodi čovjeka. A onda će on ustati i reći: " Za tebe još nije kasno!!!!"
***Ratnici Svjetlosti se prepoznaju...

"Now listen while I play my green tambourine..."

Free Image Hosting at www.ImageShack.us







06.12.2007. u 17:07 | 0 Komentara | Print | # | ^

~"What a diffrence a day makes...!"~

Duboke kontemplacije uz šalicu Nesa i čokoladne tortice pod zubom....

Poštovana gospodo s BLOG.HR-a, predlažem sljedeće:

~da protjerate sve imalo osviještene, buntovne blogere sa vašeg servera
~da naplaćujete svako slovo u postu, npr. 35kn po slovu
~da one "najdubokoumnije" postove stavite na naslovnicu, a one božesačuvaj korisne i inspirirajuće zatrpate u mrak....ooohhh, pardon, pa to već činite.... lud
~da i dalje zapošljavate nesposobne novinare na novoj tv, kako bi i dalje krali tekstove poštenim, intelegentnim ljudima

Aghrrrrrrrrrrrrrrrrrr!!!!!!!!!!!!!

burninmad burninmad burninmad burninmad

Sramota!Sramota!!!!

***

Danas radim noćnu zijev ...

Nemam mnogo vremena za tipkanje, ali nadoknadit ću ja to već yes

***

Postojim u kratkim vremenskim razmacima
U prošlom vremenu skidam kožu
I Sunce hvatam kroz dlanove
U sadašnjem ubirem sitne ocvale pupove
U potrazi za SVOJIM putokazom....

Budućnost je pitanje
Sadašnjost odgovor...

Ovdje i sada...

***

"Power to the people" pjevao je John Lennon...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

05.12.2007. u 17:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ove ću noći naći blues...

Danas je jedan od onih dana...

Nemam mnogo riječi...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Slike se samo nižu...

Tišina...

Tuga...

***

Kada bih dopustila ovim prstima da grebu po koži, sitni polumjeseci, crveni od krvi skrivali bi se pod noktima....

~~~

Kao nijema statua promatram golo tijelo...kroz prozor dolazi hladan zrak pomiješan s okrutnim novembarskim opraštanjima....

Moja samoća, moje prokletstvo...nisam li samo nezahvalna?

!!!

Sutra???

Sutra...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

***

Još samo par koraka
I odlazim iz sna...
Pusta je zbilja
Isuviše magle
I suhog zraka...

Ove ruke nikada neće progovoriti
Ove riječi nikada neće doprijeti
Kao vječne lutalice
Kao najveće pogreške
prebrisane
i poslane u vjetar...

Ove riječi postaju suvišne....

***

"...Ne pitaj ništa, tužno je, tužno sve....Ove ću noći naći blues, ooohhh samo blues...."


28.11.2007. u 13:33 | 2 Komentara | Print | # | ^

~"Let me sleep all night in your soul kitchen..."~

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

" Znam da u mnogim stvarima nisam poput ostalih, ali ne znam kakav sam zapravo. Čovjek ne može uspoređivati sebe ni sa jednim drugim stvorenjem...Ali što znači biti čovjek? Kao i svako drugo biće, ja sam djelić beskrajnog božanstva, ali ne mogu se uspoređivati ni sa jednom biljkom, životinjom ili kamenom. Samo mitološko biće ima opseg veći od čovjekovog.
Kako onda čovjek može stvoriti ikakvo konačno mišljenje o samome sebi?"

Carl Gustav Jung


Pitanje "Tko sam ja?" muči me čitav život. Jedan kratki period života bila sam zadovoljna različitim ulogama koje sam igrala. Ali onda sam shvatila da je ego taj koji nameće različite titule mom vlastitom Jastvu, titule poput: čovjek, žena, umjetnica, etc...

Danas me zanima slijedeće; Tko smo mi, tko sam ja iznad svih tih "kalupa"? Božanska smo bića, zasigurno. Ali što još? Kreatori svog Svemira? Bića Ljubavi? Autodestruktivni manijaci?

Što vi mislite, tko ste?

Jedino što zasigurno znam je to da imamo čitav život da to otkrijemo. Sve ostalo je relativno.

***

Jesen je polagano išetala i ustupila mjesto zimi. Pitam se što nas čeka. Još jedan potrošački Božić, gomila hrane i poklona, ogromni redovi pred pučkom kuhinjom, gladni, nesretni, bolesni ljudi? Ratovi?

Ako ikakav trag u životu želim ostaviti, onda je to taj da inspiriram ljude da postanu empatičniji i da pomažu jedni drugima.

I samoj mi je zlo od patetike ovih riječi. No, istina je.

Prošle je godine provedeno istraživanje za vrijeme Božića. Više od 50% (PEDESET!!!) ljudi je izjavilo da nije dalo ni kune u humanitarne svrhe. Ok, može se reći:mnogo ljudi nema novca. Mnogo ljudi ne može dati. E pa, kako onda objasniti strku, gužvu i vrevu u trgovačkim centrima?

Uostalom, pomoć ne mora biti materijalna. Darivanje krvi doista spašavs živote. Volontiranje povremeno ili stalno uljepšava i mijenja ionako ružnu, nepravednu sliku Hrvatske. Nekoliko kuna prosjaku umanjuje glad i hladnoću.

Primjera je tisuću. I nitko od nas ne očekuje da pola, ionako premalih plaća potrošimo na humanitarne akcije i slično.

Ne. Sitnice su VAŽNE. Mnogo važnije od ničega. I kada bi samo trideset posto ljudi tako razmišljalo, razmislite koliko bi svijet bio bolji.


Zato, hajde, učinite to!

Udijelite sitniš prosjaku, kupite vreću hrane i odnesite u azil za životinje, dajte krv, bilo što....

Pomažite!!!!!

I sve će vam se to vratiti.

I upamtite; ne živimo sami na ovoj planeti. Svi smo mi jedno.

***

" C'mon people now, smile on your brother, everybody get together, try to love one another...right now...."

The Youngbloods

23.11.2007. u 15:52 | 1 Komentara | Print | # | ^

Cold turkey

Odvikavanje. Da. Od Njega. Naime, prekinuli smo(plaši me konačnost ove male riječi).

cry

Hm...i sad sam ga nazvala...samo da ga čujem...

Previše me peče savjest...

Prenaglo sam prekinula sve veze, kao da sam ga pokušala, tako sveprisutnog, iskinuti iz svog života.

Otužna tišina se uvukla u mene. Još nisam plakala. Barem ne izvana. Nedostaje mi! Čak je i moja majka tužna zbog prekida. To nimalo ne olakšava situaciju. Stalno slušam; A. ovo, A. ono...

Ali samo ja razumijem zašto i kako...

Jer...mogu biti oslonac i podrška. Ali ne i snaga. Mogu slušati i podržavati, ali ne i odobravati različite laži i pijanstva, bespoštedno gubljenje novca, glumatanje žrtve, nezrelo ponašanje i prosto rečeno isisavanje i posljednjeg atoma moje energije. NE MOGU!!!!


I ljudi ne prekidaju samo kada ljubav prestane. Volim ga i dalje. Ali neke stvari su prešle moju granicu tolerancije i tu je KRAJ.

Ako se ikad promijeni( sumnjam, jer za to je potrebna volja, a on je nema ili ju ne želi imati ), tada možda...

A tražila sam ga da se posveti sebi, da se organizira, da se suoči sa životom i krene u bolje sutra, da se prestane obmanjivati i prizna si istinu, da se posveti svom unutarnjem svijetu...

Da, da, postavljanje uvjeta nema veze s ljubavi. Ali...ALI!!!! Kako bih mogla nastaviti tako? Kako bih mogla i dalje dopuštati da se lijepi za mene i guši, guši, guši, pod izgovorom da sve trebamo činiti zajedno? Kako bih mogla gledati kako umire iznutra slažući različite privide u svoju malu kolekciju?

Opravdavam se sama sebi, znam.


I nazvao me sada...pet minuta nakon što sam mu spustila slušalicu...i...ne, nemam riječi, sve je to začarani krug...lud

" Then you came along, with the suitcase and a song, turn my head around...Now I'm so alone, just looking for a home in every face I see."
The Doors

***

Sanjala sam noćas iscjeljiteljicu. Ponovno. Položila je ruke na mene i osjetila sam tako snažan nalet energije da sam pomislila da neću izdržati toliku jačinu. Voljela bih si ga protumačiti. Samo ne znam kako.

***

U meni tišina razdvaja sve riječi na gluhe tonove tame. I toliko je ispresijecanih linija, i nepotrebnih predviđanja, i lažne nade...A sve je tako jednostavno. I hladno predvečerje nosi svoj ritam. "You're lost little girl..."...ali samo na tren...ovog puta znam da će tišina prestati, a zvukovi i boje ponovno će me začarati...Uskoro...

***

I samo će me jedna pjesma načas vratiti u to toplo ljeto...i tada ću ustati, stresti prašinu sa sebe...I reći :

...................................Good night, I have a life to live..................................


#####

" I didn't mean to hurt you, I'm sorry that I made you cry, I didn't mean to hurt you, I'm just a jelaous guy..."

20.11.2007. u 13:42 | 6 Komentara | Print | # | ^

Stoka sitnog zuba

Inspiracija, kao što vidite, i to, ni manje ni više, nego PODNEVNA;

*****

Hvata me post-poetsko ludilo, ponovno se javlja onaj alter-ego, ubitačno iskren, vulgaran i ciničan. Pisati, pisati, pisati!!!

Disati, disati, disati!!!!

Čak i iole nezanimljive žarulje postaju slijed nespretno posloženih okolnosti...

Čak i zamka sjena koje plove kroz odvod čine me sigurnom...

Čak i mahnita, bespolna svakodnevnica čini prepone autoceste broj 32 usnulim,,,,,

Ahhhhhh!!!!Riječi, riječi, riječi....


Moja Poezija JEST
Muškarac koji odbija odrasti
Nevidljiv
Jedva čujan beat
Koji sriče stih za stihom
Stih moje duše
Moje jetre
Srca
Pluća
I vagine
Sve dok se u grlu ne razlomi vrisak koji zatomi
I najmanju buku stada
Topot kopita sve je slabiji
Uživljavam se u vlastitu dramu
Astronaut koji slijedi
Vlastitu kozmičku Amazonu
Prijelom dva
tekst broj tri
Niz!Niz! Niz!

Narcisoidna
Orgazmična
I....falusna čak
Poezija se prodaje
Na štandovima
a stihovi su moji, moji, moji!!!!
Ali su kurve
Kurve s faustoovskim smiješkom
I ogrtačem u tonu sephie
Kajanja i lažne ljubavi
Koja sve poroke
Zamjenjuje ucjenom
Da, dragi
Ucjena je stvarnija od bilo koje
nabrzinu smišljene hvalospjevne ode
Za (uljepšanog)
Za tebe!!!

13.11.2007. u 12:29 | 5 Komentara | Print | # | ^

"Coming into Los Angeles"

Eh da, uvijek me zanimalo zašto Woodyjev mali(čitaj:Arlo)u toj pjesmi Los Angeles izgovara kao Los Enđliiiiis....

Nedjelja ujutro, pijem prvi Nes, žvačem Jaffa kekse(mmm) i pokušavam skupiti misli i dojmove....

Bila sam u Zg-u u petak...opet....d najbolja prijateljica i ja...bez dragog...planirale smo na Urbanov koncert ići...ali ne vidjesmo ni U od Urbanano

No svejedno je bilo divvnnnooooo...

The Wolf...ajmo dalje...

Spoznala sam(da, da, spoznala,):
a) koliko god to netko pokušavao, nikada me nitko neće moći ukalupiti i/ili okarakterizirati ovako ili onako. Zašto?Jer sada znam da u meni postoje stotine ličnosti, stotine malih svjetova koji su međusobno neraskidivi( ne, disocijativni poremećaj ličnosti nemamlud )
b) moj ego je krhak, i sklona sam zapleti se u savršeno opskuran mjehurić iluzije...
c) ljudi me najčešće ne razumiju, ili ja pričam jedno, a oni čuju nešto sasvim drugo...I mirim se s tim...možda jednom ipak netko nekad...MOŽDA!!!!
d) devedeset posto vremena razmišljam kako se mogu popraviti; karakter, mane, impulzivne reakcije, etc...I znam suosjećati...
e) prezahtjevna sam prema samoj sebi...i osuđujem se way too much...

No da, nisam ni mislila da će vas to zanimati, ali...(pogledaj pod c)

Eh, baš kao što je dobri, stari Bukowski rekao da nedjelja ubije više ljudi nego atomske bombe...

Zato ja prežvačem i ispljunem svaku trulu nedjelju...i zato ću danas, posljednji dan godišnjegcry napraviti si toplu kupku s pjenom od bijelog ljiljana, čitati, zapaliti svijeće, slušati Joni Mitchell, gledati "Monterey Pop Festival" i čekati draagog koji dolazi na palačinke sretan ... i to one posebne....jer baš smo se jučer posvađali....i nekako je,hm, napeto u posljednje vrijemepuknucuOdlučile smo oživjeti "Beat renesansu"...

Ne mogu da se ne osvrnem na poplavu političkih blogova na blog.hr-u...daklem, predizborno vrijeme, Sanaderova njuška se smiješi s reklama i postera otprilike STALNO, i odlučiše mudri nam hrvatski političari, kao što je vrlo obrazovan i načitan stanoviti Jubito-ovac, otvoriti blog. Hmbang Od toga mi je zlo...i zlo mi je što doista nema neke pristojne, liberalne, osviještene, pozitivne stranke za koju bih glasala...

Dragi naši politišns, nema tog Boga na svijetu koji bi me natjerao da povjerujem baš vama kako vam je stalo do ljudi i poboljšanja uvjeta života...baca me u depresiju čitava ta situacija...

Ali evo: svi mi imamo moć kao pojedinci, mijenjati svoj svijet, na svoj skroman, ali silovit način doprinjeti dobrobiti života i ljudi...

Ako se počnemo brinuti sami o sebi, na jedan duhovniji i manje materijalan način, ako suosjećamo s bližnjima, ako pomažemo jedni drugima, ako ne okrećemo glavu od siromaštva, bijede, nasilja i sličnog, ako se svjesno angažiramo, tada nam političari ne trebaju soliti pamet o poboljšanju životnih uvjeta, jer tada SMO UPRAVO MI TI KOJI RADIMO NA TOME....

I kamoli sreće da barem deset posto ljudi u Hr. tako razmišlja i djeluje....

Goooddd luck to us all....
" You begin saving the world by saving one man at the time, all else is grandiose romanticism or politics!!!"

Mr. Charles Bukowski


Ps: Negdje sam pročitala; " BE THE CHANGE YOU WANT TO SEE IN THE WORLD!!!!"

11.11.2007. u 10:58 | 3 Komentara | Print | # | ^

"How does that grab you, darlin'?"

"How does that grab you, darlin'?
How does that mess your mind?
How does that grab you, darlin'?
This girl is leaving you behind..."

Nancy Sinatra
pjeva

Treći dan godišnjeg. Konačno. Four more to gothumbup

Čak su mi i roditelji (pre)skloni radu rekli da se odmaram. Yeappp. Nakon mjeseci rada, po šest-sedam dana u komadu, sa eventualno dva slobodna poslije, godišnji konačno. Ahhhhh!!!!
I onda se moj dragi pita kako mogu po cijele dane čitati, i surfati, i pisati, i la la....KOJI GUŠT!!!!!!
Bili smo u Zagrebu u petak....ahhhh!!!!!Trippin'....

(Naravno, glazbena podloga čitavo je vrijeme ova fantastična pjesma i album Nancy Sinatre)

I dok smo ja i C. predivni mah raspredali o Mayanskom kalendaru, i Huxleyevom "Otoku", i kriyi, moj najdraži je šutio i ispijao pivo. Kasnije mi je rekao da nije znao kako bi se uključio u razgovor eek

No da...Bili smo u Routu 66...svirka je bila prosječna, ali klasnije...OH LORD!!!! "Shine on you crazy diamond" i sva svjetla, i šareni ljudi, nesuvisle slike, i....predivno...

Hm...svašta se još izdogađalo od posljednjeg posta,ali ne znam otkud da počnem....hmrolleyes

Počela sam štedjetiwink...ne, nisu mi napravili lobotomiju, he....
Obogaćujem svoj unutarnji svijet...iz dana u dan....

Pomogla sam...a to me doista usrećuje....sanjala sam noćas svog Pustinjaka(on mi je vodič već duuuugo godina)...nakon spuštanja u kanjon pokazao mi je livadu na kojoj su ljudi svirali bongose i pisali i slikali i stvarali na najinspirativniji mogući način...Nekako mi je rekao da je to moja prava životna svrha....stvarati i poticati druge da stvaraju...hm...nisam sigurna....jer nisam sigurna u sebe...la la...

A onda sam sanjala da odlazim kod jedne žene koja se bavi Reikijem(što u stvarnom životu planiram napraviti)...bila je vrlo mršava i stara....davala mi je energiju kroz potiljak i rekla mi da hitno moram ići vaditi krv jer mi se nešto poremetilo i sleglo u krvi(????!!!!!!)....moram li napominjati da sam doista trebala otići vaditi krv jer se doktor boji da mi je krv oslabila zbog nejedenja mesa?

Zašto ovo pišem?

Ne znam....

Ajmo dalje...Pustinjak je u snu zveckao zlatnim zvončićima proizvodeći neobičan zvuk...najednom su mi kroz dlanove, stopala i glavu počeli ulaziti sivo-plavkasto-bijeli krugovi energije....

I'm confused....eek

Otvarala sam tarot noćas....sve te promjene koje sam grčevito zadržavala bojeći se sUTRA napokon će se probiti van i dati mi posve novi vjetar u leđa...

Čitam "Put mirnog ratnika" Dana Millmana....preporučujem svima....

A s obzirom da sam jedna od onih koja čita hrpu knjiga odjednom čitam i "Aktivnu stranu beskonačnosti" C.Castanede, "Tarot" Joanne Winters, "Opsjednutu" Rujane Jeger i knjigu koju sam si tako ponosno kupila "S ljubavlju, Janis" Laure Joplin...Znate što?Fantastične su....svaka na svoj osebujan način...PREPORUČAM SVE....

Nemirna sam s vremena na vrijeme...baš kao što sam davno prije napisala:"Jesen unaša pomutnju"...

Vjerojatno će me tresnuti neka inspiracija za kvalitetniji post kasnije....

Za sada ništa...

I ostavljam vas s ovim predivnim stihovima jednog posve posebnog Brune Šimleše, iz zbirke "Osluškujući podne" ;

" Ponoći sam ponovno slomio nogu,
Naglo sam je probudio i...
Sada je prisiljena ujedati trenutke,
Kao u dobra stara vremena,
Kad je sjene zasjenjivalo sunce
Na vrhuncima mojih jagodica."

06.11.2007. u 16:07 | 2 Komentara | Print | # | ^

"Wind on the water"

" Over the years
You swam the ocean
Following feelings on your own
Now you are washed upon the shoreline
I can see your body lie
It's a shame you have to die
To put a shadow on your eye....

Po tko zna koji put, čovjek i žena u istoj sobi, sami, s glazbom, otuđeni do kraja, bez uzdaha i riječi ljubavi, bez interesa za prošlost ili budućnost, beskrajno sami u dvoje, s gramofonom koji zavrti djeliće naše tuge i kaže:

'Kako si Patty?'
'Kako si stranče? "

Milan Oklopdžić, "Ca.Blues"


Godinama prije znala sam napamet svaku riječ ove knjige, znam i sada, i tražila sam taj album Crosbyja&Nasha jaaaako dugo, upravo zbog ovog dijelića, i sada sam ga konačno dobila, i ovaj post bit će inspiriran baš tim vjetrom na vodi...

Bili smo u Novom Sadu...prošli tjedan...I ponovno mi je taj grad pružio svoje korake i ulice, i ljubav...ali On je bio sa mnom...i ljubio me dok sam spavala, i dugo u noć pričao sa mnom, opijali smo se, vodili ljubav, i...poželjela sam istrčati na ulicu i glasno vrištati, poželjela sam biti sama, ponestajalo mi je zraka...čak ni ono unutarnje oko nije bilo spremno za svu silinu i ispunjenost...ne znam funkcionirati u dvoje...ali moguće da ga volim...

I Ona...Ona je bila tu...plakala sam kad sam ju zagrlila, nitko nije vidio, ali plakala sam...i tih pet minuta ukradenih u hladnoj, sujetnoj noći...moja Učiteljica...i dalje je život "Čaroban i lep", ali...nevinost one tople jeseni, i sanjivih snova, i krvi koja je uskuhala pod kožom...nezamjenjivo....i bilo je tako drugačije....

A onda Sremski Karlovci, i lutalice s namawave i jedan balon s helijem, i smijeh koji je odzvanjao kroz samotne stihove, i nas petero...i magija u zraku, i vino s okusom cimeta...te večeri njegovi poljupci prštali su od čarolije...i zvijezde su vrištale s nama...I duge sunčane šetnje dan prije...I suncokreti, i svi ratnici Svjetlosti....

***

No da, napisala sam to nakon povratka u Hr., nekako je blijedo, ali odražava moj unutarnji Svijet....ne znam se nositi s tom ljubavlju koju dobivam...ali naučit ću...o da...

Osjećam da su svi trenuci koje proživim zabilježeni nekom unutarnjom kamerom, i svaki puta kada vrtim film, samo se djelići kadrova pojavljuju...

Bili smo na MAF-u ove nedjelje...šuma,zvijezde, svi dragi ljudi, svirka...poželjela sam pasti u trans kao onda pred Barakom kada sam svirala bongose i naricala najljubomornije stihove, samo za njega....

Ali nisam...uvukla sam se, o da, u njegovo naručje i pravila se da uz svu tu ljepotu nesklad ne postoji...
.rofl

***

Rijeka, Osijek, Novi Sad u dva i pol mjeseca....do kraja godine priželjkujem Pariz i Zagreb...

A onda neki drugi kontinenti..
.party

***

Želim skinuti ovu kožu i spaliti ostatke....kao Abraksas, želim se roditi iz jajeta...ponovno....

Želim utočište....toplo, samotno, meko i čvrsto....

Želim pomagati...

Želim voljeti....

Želja je beskrajno prokletstvo....

I ne želim odrasti, ali bojim se da je za to već prekasno....tko zna....

09.10.2007. u 17:18 | 3 Komentara | Print | # | ^

...Svaki ožiljak je nepotreban...

"Gypsy eyes" J.Hendrix
(soundtrack lijenog popodneva)

Sunčeva svjetlost rastapa naslage gorčine. Svjetlost.Prštavi zvukovi.Lijeno septembarsko nebo.Popodnevni kaos...

Primiti kameru u ruke. Veličanstvenim odjecima i tmurnim slikama prikazati sav svijet. Kroz jedno jedino oko. Jesenska magla u hladno jutro. Popodnevno Sunce. Stablo. Svila. Naša livada. Kapi padaju na Geino tjeme. Susret zidova. Jedan od trske, krhak i star. Drugi od najčvršćeg betona. Silovit i jak. Nepredvidiv. Crno-bijela fantazija preslikana iz nečije glave. Njegove usne. Korak naprijed. Tri koraka unatrag. Pun Mjesec, vatra, šuma. Divlji zov iskonskog.

Šalica kave. Ona. "Jučer me trebala. Napadaj panike.", izgovaram nesuvislo. Lom stakla, oluja. Nesvrstane misli. Hladan zrak. Kako dočarati težinu?

Kraj.


"The Partisan" Leonard Cohen(soundtrack za melankoliju)

Suze. Nepomično lice u sjeni visokih prozora. Kula. Tarot karte. Prsti. Čuvar snova. Valovi. Ocean. Umotana u bijelu tkaninu. Cvijet. Bez latica. Isus bez glave. Bodljikava žica. Duga.

Kraj.


"Slip inside this house" 13th Floor Elevators
(soundtrack za tjeskobu)

Nemir. Oči. Buddhina njema statua. Gramofon. Snovi raspršeni u šalici kave. Utjeha. Južnjačka utjeha. Žilet. Ciničan osmijeh. Kupaonski ormarić. Knjiga. "Ca.Blues" Milan Oklopdžić. Riža. Papirnati zmaj. Narančasta kosa. Ptice u letu. Sivo nebo. Krevet .

Kraj.


"Wintertime love" The Doors
(soundtrack za bijeg)

Snijeg. Polje. Bjelina. Lotus. Stablo. Svileni smeđi šal. Kaput. Čizme. Pomahnitali shaman. Moć bjeline. Ludilo. Mir. Beskraj. Svemir...

Kraj.


"Summer's almost gone" The Doors
(soundtrack za Nas)

Šuškavo lišće. Ruke. Tuga. Ponor. Sram. Penis. Potkošulja umrljana krvlju i vodom. Strah. Naježena koža. Pali cigaretu. Napušta. Odlazi. Tragovi u lišću znaju. I mole za oprost. Jednom zauvijek, svaki ožiljak je nepotreban.

Zastor spušten.

***


"When summer's gone, where will we be?"

14.09.2007. u 17:00 | 3 Komentara | Print | # | ^

Poprilično se inspiracije za post nakupilo nakon duuuugog, osvježavajućeg razgovora s D NAJBOLJIM FRENDOM.

Ovako otprilike:


"Svi smo mi ljudi. To znači:spavat', ševit', jest'. Tek kada prihvatimo tu čovječnost, moći ćemo dalje. A ljudi bježe. Konstantno."

"Da, ali to su instinkti, ono životinjsko u nama. Mora postojati nešto više, i jače. Ona Božanska iskra u nama..."

"I postoji, ali tek kada prihvatimo da nam je primarno ić' spavat, jest' svako malo i ševit', tek tada ćemo biti na ti sa samima sobom.".

.................................................................................................

I da, ima on pravo. ITEKAKO.

Ali...???

Upitnici mi vise nad glavom...

Više, jače, bolje...

...................................................................................................

Jesam li zaspala?NA što je moja pažnja usmjerena?Gdje je moja svijest?U oblacima??Gomila nepotrebnih misli....No da....

...................................................................................................

Patuljak Sam je oživio, u obliku malog vrtnog patuljka, s Lennnonicama i nevinim osmijehom....da, da, priča se nastavlja....
...................................................................................................

"Jesi li sada sretna?"

"Žališ li za ičim?

"Sretna nisam.Rastrgana sam, tražim sklad..."

"I ne žalim. NE ŽALIM. Jer sve je to prošlost, a ja sam TU I SADA."
"Eh, sad učiš."yes

***

Plakala sam sinoć. Onako iz duše. A onda sam nazvala Njega i sa smiješkom rekla;"Dragi, sve je u redu." laze

Nije!!!!

Ja nisam u redu.

Pokriti se dekom po glavi, ispušiti pet kutija cigareta, surfati Internetom sve dok me jagodice na prstima ne zabole, popiti desetak čašica whiskeyja i grliti zahodsku školjku, napisati dramatičnu pjesmu, prežderati se, kukati satima, poslati mailove nebitnim ljudima, smješkati se iza stakla, zapaliti patouchuli štapiće i ispušiti joint u mraku, čitati Dylana Doga i Bhagavad-Gitu, tim redom...Upaliti liniju, pojačati do daske, isplesati sav jad...


"When all else fails, we can whip the horse's eyes, and make them sleep and cry..."

tuzan



13.09.2007. u 17:49 | 1 Komentara | Print | # | ^

Posve (ne)običan tok misli...

Jim Morrison:"Science of night"

Earth Air Fire Water
Mother Father Sons&Daughters
Airplane in the starry night
First fright
Forrest follow free
I love thee
watch how I love thee

(just for you, A.)kiss

Slobodan dan, konačno....wink

Vraćam se sebi...vraćam se u sebe...da, da...nakon što sam danima boravila u limbu, u čeličnoj rastrojenosti i površnim mislima, now I'm back...

Osijek------>put je prošao dobro...tih tristotinjak kilometara vožnje plakala sam s kišom, i držala njegovu ruku čvrsto, čvrsto, i plakala na "Neke nove klince" i ježila se na "Hobo's lullaby" i ljubila ga u vrat i pjevušila, i snimala filmiće, prvo fotoaparatom, a onda nekim unutarnjim očima....čitala "Vješticu iz Portobella"....i divila se njegovom fascinacijom anarhizmom, kupio je knjižicu o španjolskom građanskom ratu, u Puli, ne zna on da mu oči nekom neobičnom snagom prodru u moju dušu svaki puta kada priča o svojim snovima, željama i svjetonadzorima...

Zatim dolazak...pogubljeno lutanje nepoznatim gradom,kiša...nisam mu rekla da sam davno prije čula da parovi koji se ljube na kiši vječno ostaju zajedno...i tada sam se samo cinično nasmijala, a sada VJERUJEM...zbog njega....

I koncert...taj punk nikada neću shvatitizijev...ali bili smo on i ja, i neka magija u zraku, i dvoje prekrasnih novosadskih lutalica s namawave i sva neka nježnost kroz oštre obrise večeri....

I rekao je da će ići sa mnom....da će me slijediti nevažno o kojoj se zemlji i/ili kontinentu radi..."You're just a fool, you know you're in love..." cerek

Slušam Ravija Shankara, i nekako mi se ti sveti zvuci probijaju sve do dna kralježnice, i osjećam trnce, neobjašnjive, nešto se u meni budi...

Toliko sam čitala o buđenju kundalinija...i, baš kao što mi je Ona rekla, Učiteljica, ne smijem se opterećivati, ni razumom tražiti objašnjenja...napokon, čitav život doživljavam nešto neobjašnjivo, neuhvatljivo, razumom i logikom nepojmljivo...ali duša zna....i duša se veseli...tako sam izabrala....

Sjetila sam se danas svoje prve "Book of shadows"...nisam se čak ni potrudila iskopati ju iz kutije....ali vještica u meni i dalje čuči...nikakvi spellovi ni svijeće ni bilje mi nije potrebno....danas znam, i osjećam da sam sposobna i spremna(?) pomagati, mijenjati, širiti, voljeti, biti dio Majke Zemlje, dio najsvetije Ljubavi, dio ovog svijeta koji je ja, i koji sam ja...i pada mi napamet, bila je hladna zima 2003.-e, čitala sam Slavinskog i naišla na "Sve je sve je sve...."...ostala sam zapanjena...i još uvijek sam...ali sada znam i osjećam...

Danas ću ponovno otvoriti tarot i zagledati se u nepregledna polja svijesti....sretno mi....

Tristan Jim Demian...i Azra Gea Janis Atlantis....

Prvi put sam poželjela podijeliti ostatak života s nekim....s Njim....Promjene su stigle...Živim ih...baš kao što mi je Učitelj rekao...

"J., to su samo prolazne krize tvog duhovnog rasta i sazrijevanja...:)Proći će:))"
M.-ov sms....yes

Dragi M., nikada ti nisam rekla da te smatram svojim Merlinom, pravim pravcatim duhovnim Učiteljem, dao si mi svjetlost, oslobodio me okova vlastitih strahova i demona, oslobodio me krivnje i nesklada....

Draga S., premda ćeš uvijek poricati, ni 400 km udaljenosti ne može polomiti sve duhovne veze, i suptilne radosti koje dijelimo, kroz pisanu riječ...Pokazala si mi da život može biti lijep, čudesan, maglovito nepredvidiv, i što je najvažnije, pokazala si mi da i ja mogu biti lijepa, i sjajiti,,,,IZNUTRA....

"I'm going but I need a little time, I promise I will drown myself in mystic heated wine..."







10.09.2007. u 14:45 | 1 Komentara | Print | # | ^

Work me Lord...

U duhu današnjeg posta odlučih objaviti i jednu svoju pjesmu...U početku je nastala kao zajednički rad s jednim predivnim pjesnikom, ali odlučih ju "pročistiti" i zadržati samo svoje stihove....zašto?...o tome u nekom drugom postu...dakle;

***********


Sva imena heroja
Bardova
U ekstatičnim naricanjima
hipnotičkim eksplozijama
Orgazmi riječi
Dodirujemo Svemire kidajući utrobe
tražeći sokove života
u grlenim strofama
i opojnim glasovima....
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
Zjenice vode bitku
Strasti se nižu
Nebo postaje pretijesno...
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
ŽIVI SMO!!!!!!!!

I imamo
Van Gogha
i najbolje tripove
i najluđe orgazme
i najluđi sex
i najluđe ulice
ližu naše prste
jer mi smo lutalice
Lutalice Dharme...

Mi smo posrnuli Bogovi
darežljivi
instiktivno
stimulativni
penetriramo u neke tuđe svjetove
ne bi li pronašli svoj...

JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!
Još mudrosti
Još ekstaze
Još svjetlosti
Još ritma
Još stihova
i riječi....
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!

Ispadamo iz maternice
Majka Zemlja nas uzima pod svoje
Neutaživa je žeđ
I bogohulna glad naša...
JOŠ!
JOŠ!
JOŠ!

...

Sve vještice
Bogovi
I muze
Sav svijet
Sva dugina djeca
Sve mandale
Mantre i pooje
OOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMMMMMM...................
OOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMMMMMM...................
OOOOOOOOOOOOMMMMMMMMMMMMMMMM...................

Sve Buddhe, Krishne i Allahe
Sve Isuse, Freye i Dionize
Sve one koji postoje da bi POSTOJANJE olakšali

Sva gladna djeca Afrike
I mrtvi u Iraku
Sve amsterdamske kurve
Sva američka ghetta
Sva nedoraslost svijeta
Bačena na koljena....

Empatija...

Gdje ste sada velike Majke
I Očevi
Gdje ste sada na praagu Apokalipse???
Gdje ste sada poslanici ludila
I Božice kurve?

25.08.2007. u 22:14 | 5 Komentara | Print | # | ^

Goin' up the country...

"Where water tastes like wine...":pjeva:

OOOOhhhh dddaaaa....

Dakle, u ovo nesretno doba, vrijeme sveopćeg komformizma i rastuće potrošačke manije, globalnog zatopljenja, američkih invazija, korejskih nuklearnih pokusa, potreban je jedna ŠIRA masa osviještenih ljudi koji će ekšli mejk d difrns...

Eh, a da, danas se rađaju djeca s mp555 u ušima, novim puma tenisicama na nogama, pozamašnim tjednim džeparcem....i kako takvi cvjetići mamini i tatini mogu uopće pomisliti na mijenjanje svijeta?
Na drugoj strani su dramatični, oh-režem-žile-svako-jutro-uz-doručak metalci i nadobudne gotičarke, čiji je vrhunac subotnje večeri napit' se na groblju i možda pokušati prizvati Sotonu, pa pobjeći glavom bez obzira kada padne list s drveta. Ili one najljepše mamine maze, s pet nula prosjekom, nosom vječno u knjizi, koji se zgražaju nad svakim dimom cigarete, a onda odu na maturalac i napiju se prvi put u životu i uz malo (ne)sreće pokupe i koju spolnu bolest....

Ima tu još svakojakih profila, svakojakih bisera....i naravno, ČAST IZUZECIMA::::............VELIKA ČAST.........
Zašto spominjem tu tinejdžersku masu, premda sam i sama nadmašila te godine???

E pa, dragi moji, zato jer tada sve počinje....

Svijest o sebi, o svijetu oko sebe, rađa se glad za znanjem i spoznajom, odgovorima na ona vječna pitanja, "Tko smo?","Koji je smisao života?", etc....Nisam mogla ne primijetiti da velika većina krene u potragu, i nakon nekog vremena, onemoćali i pritisnuti svakodnevicom, zaboravljaju na temeljne porive duše...

I sad, gdje bi se trebala roditi da potreba za pomaganjem, širenjem svijesti, mijenjanjem svijeta(sebe), suosjećanjem,učenjem???

Pitam ja vas, GDJE????Neminovno je da je taj poriv u svima nama, ali zašto onda toliko malo nas pokušava nešto promijeniti???

Komformizam je rana našeg društva...

Sjećam se sebe u srednjoj školi...čitala sam Bhagavad-Gitu na vjeronauku, svako malo držala govore na satovima, zarazila nekolicinu razrednih kolega/kolegica Hesseom, u prvom srednje iskoristila sklonost profesorice engleskog prema rock'n'rollu i radila slušaonu...otvarala tarot pod njemačkim, proučavala magiju s frendicom iz klupe....i tako u nedogled...najviše se sjećam svojih strastvenih govora, koliko sam entuzijastično htjela sve njih "zaraziti" sviješću...koliko sam htjela da počnu razmišljati svojom glavom....koliko sam pogriješila, jer to ti nitko ne može reći, ni inspirirati te da počneš, to je nešto što dolazi iznutra...i oduvijek sam bila neshvaćena....

I sada sam....

Moj dečko ne zna koji je smisao života, i kada ja počnem pričati o toj, meni najvažnijoj, potrazi, on mi nonšalantno dobaci da se ne zamaram previšeno
No da, primjera je milijun, kako me ljudi ne razumiju, da mi je novčić za svaki put kada sam čula da se previše zamaram sitnicama i da sam preosjećajna....

E pa oprostite što me rastužuje smrt afričke djece, oprostite što mi smeta Busheva politika, i bespoštedni kapitalizam, i uništavanje Majke Zemlje...oprostite što mi novac nije najbitniji...oprostite što imam pierce na nosu...što nosim nemoguće šarenu odjeću...što me život fascinira....što sam drugačija....i vi ste, ali ja sam imala tu sreću uvidjeti svoju individualnost, a vi???
Oprostite što sam individua, i što se na poslu neću rugati ženi koja ima zelene hlače i plavu majicu(božesačuvaj), oprostite što ću svakom prosjaku dati nešto sitnog, oprostite što ću volontirati i čvrssto vjerovati u pomaganje i osviještavanje....

Oprostite što se penjem na pozornicu i sa žarom čitam svoje pjesme, a vi okrećete glavu, zijevate i/ili negodujete zbog prevulgarnih, nesvrstanih stihova....

OPROSTITE ŠTO VAM SE NEĆU UVLAČITI U GUZICU, ŠTO NEĆU BRINUTI SVAKI DAN O TOME VISI LI MI OTKAZ NAD GLAVOM, ŠTO ME NIJE BRIGA ZA NIKAKAV JEBENI PROFIT JEBENE FIRME U KOJOJ JEBENO RADIM;ŠTO ME NE ZANIMA KAKO TO IZGLEDA KADA SE JA I MOJ DEČKO LJUBIMO NA POSLU; OPROSTITE ŠTO MI JE LOGOR NAŠ SVAGDAŠNJI SAMO USPUTNA STANICA; A NE DOŽIVOTNI PAKAO, OPROSTITE ŠTO SAM IMALA POVJERENJA U VAS....OPROSTITE.....Moš' mislit'....burninmad

Dakle, čini se da sam se malo pogubila, herolleyes

Isto tako znam da među vama ima predivnih ljudi, vječnih, punih ljubavi i životne mudrosti...

I najiskrenije se nadam da će se krug osviještenosti početi beskrajno širiti, i "zaraziti" sve ljude....jer svijet je prepun Božice, Boga, BEZUVJETNE LJUBAVI...a prvo je potrebno mukotrpno oguliti sve slojeve ega da bi se došlo do nje,,,,nikada nije kasno, moj proces je tek započeo, vaš već zasigurno traje, SRETNO NAM SVIMA....

I drugi put pokušajte pokupiti taj papirić s poda, kupiti biološki deterdžent, ne jesti meso jedan dan, reći "volim te" tristo puta u danu, otputovati naizgled bez cilja, a vratiti se s mapom na kojoj je put jasno iscrtan, popeti se na tu najsvetiju, najljepšu planinu....svoju dušu....

ŽIVJETI....................

"We are stardust, we are golden, and we gotta get ourselves back to the garden..."

25.08.2007. u 21:11 | 0 Komentara | Print | # | ^

"Whiplash girlchild in a dark..."

Riječi mi se podmuklo dodvoravaju i šapuću; "Hajde, napiši pjesmu, ustani i vrišti, voli, usudi se živjeti...."
Strah mi se uvlači pod kožu i tihim glasom pjevuši onu Lennonovu; "Life is what happens to you while you're busy making other plans...."

Doista, jesmo li živi?

Jeste li vi živi?

Kada kuhate prvu jutarnju kavu, kada odlazite na posao, kada plačete, kada umirete, kada se jebete, kada mrzite, kada odlazite s mjesta koja volite, JESTE LI ŽIVI?????????
Sve mi se više čini da smo polusjene u vlastitim životima, da sabotiramo sami sebe....
ZSamo zato što je šezdeset milijuna ljudi jutros ustalo i popilo kavu, moram li i ja, morate li i vi?

"So limitless and free...."

Gdje je ta granica između onog što činimo jer se tako očekuje od nas I ONOG ŠTO DOISTA ŽELIMO ČINITI????

Što želite SADA?Da, SADA, u ovom trenutku????Gristi nokte, brinuti zbog novca, hodati gustim prašumama svakodnevice???

Sumnjam....

Ono što želim to jesam....

Pa zašto onda činimo ono što ne želimo????

Jer se to od nas očekuje....

K vragu i očekivanja, ŽIVOT tu negdje kruži, prepun ljepote, krenimo, krenite....

Ili kako je to Matthew Kelly napisao; "Život je kratak, a vi ste predugo mrtvi. Živite strastveno."
Zgrabite tu paletu nesvakidašnjih boja i obojajte svoj svijet....
Ili će to netko drugi učiniti za vas.Jednom jedinom bojom, sivom.......................
***

Pitao me prije nedavno jesam li sretna. Nisam!!!!A trebala bih biti. Oh da, konačno....ALI, nešto nedostaje, pukotina se nazire iza svake moje kretnje, iza svake moje riječi, pukotina proviruje i prijeti...

I ne mogu se pustiti, i ne mogu ga pustiti u sebe, ne dopuštam mu da me vidi, ne znam da li zna, ali sigurno osjeća...

A fasciniraju me žućkasti kružići u njegovim očima, i pjegice na nosu, i glas mirisan kao jabuka i cimet, i moj odraz u njegovim očima, i njegova fascinacija zvijezdama i zabludjelim noćnim nebom, i njegovi poljupci, kao naelektrizirane kapi kiše...

Ali on je netko drugi....

A ja sam potonuli kontinent....on još ne zna...

A što će biti kada sazna???


***

"Who cares what games we choose, little to win, but nothing to loose...."
04.09.-og putujemo u Osijek.
Kompromis....

Nekoliko sati vožnje, i vjetar u kosi, i njegov dah na mom vratu, i dolazak u grad...Tada prestaje čarolija....jer ja nisam spremna, barem ne još....a pisala sam o oceanima, nepresušnim i divljim, i sada kada ih mogu izliti, bojim se i povlačim, kao da su ožiljci, zaostali duboko u kostima, ponovno otvoreni....

KOMPROMIS!!!!!!!!!!!

Htjela bih se vratiti u Rijeku, na jedan sat, ponovno biti slobodna....
Htjela bih se vratiti u Novi Sad, i jednostavno BITI....

I u Zagreb, na Gornji grad, u hladno jesensko predvečerje, kada je melankolija jedino oružje, a stihovi započinju bitku....

I u Dubrovnik, ponovno oplakivati zidine oštrim, samoubilačkim mislima, slušati "Great gig in the sky" i povinuti stopala u najsamotnije mjesto na svijetu....

Htjela bih se vratiti, samo na tren....u Prag....

Ali tren je prošao, sada sam TU, i....

***

" Zvuk neba je topal i jak, a ljudi su sjeli pod hrastove, budi mi se stara čežnja, budi mi se stara čežnja..."

24.08.2007. u 06:49 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zašto sam odlučila otvoriti blog? I svašta------------>

----------->jer je moj alter-ego, patuljak Sam, egzibicionist, tako htio

------------>jer me fascinira ljudska potreba za razotkrivanjem intime, kojoj ja nisam sklona, ali baš da vidimo hoću li se navući;-)
(Sam je bildao ovih dana, uletila mu neka nova vila pa...)

Huh, huh, ideeeeemmmmoooooo....--------->

Daklem Rvacko mi najdraža, evooooooo meeeeeeeeeee.......
Evo jedan Keruacov citat, vrrlllloooo poistovjetljiv(jesam li to riječ upravo izmislila?):

"Što sam stariji, to sam sve veći pijanac.Zašto?Jer obožavam ekstazu svijesti. Ja sam bijednik. Ali volim voljeti."belj

"Please aloud me to introduce myself...."

Dvadesetjedno godišnja šljakeritzzza, blizanac, podznak škorpion, ne znam zašto nisam upisala fax, hvala na pitanju, u slobodno vrijeme opijam se Southern Comfortom, pišem sulude pjesme, nastupa m s "Beat renesansom" čiji sam idejni začetnik, ali se bojim da se sve počelo raspadaticry , bavim se astrologijom i tarotom, učim svirati bongose, gledati svijet nekim sretnijim očima, plakati bez suza, voljeti Njega, koji je neizmisliv(opet riječ????), vegetarijanka(kao da je bitno), vječni idealist, dijete, Dharma Bum, iliti lutalica Dharme,iliti ona koja traži smisao i svrhu, svoju životnu zadaću, poslanje, ona koja traži dubinu i širinu u lokvici vode, ona koja tapka u mraku, ona koja se često spotiče i pada, ali se uvijek dočeka na noge, ona koja je otvrdla, ohrapavila s vremenom, ali naučila njegovati svoju (pre)mekanu unutrašnjost.... smokin

I eto, now I have my satisfaction, he.....:-)))))))))

A to bi bilo to za prvi post, svečano se zaklinjem pred velikim božanstvom Monitorom i kćeri mu Tipkovnicom, da ništa osim krajnje kvalitetnih, poučnih i mudrih postova neće ući na ovaj blog......

Moš' mislit', no da....

I'll drink in that name party

"Jumped, humped, born to suffer, made to undress in the wilderness..."
&&&





23.08.2007. u 18:34 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (11)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...Literarno-iskustvene putešvestije...
"Trippin' from the dead duck's eye..."


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


www.hippy.com

www.astro.com

www.poezin.net

www.svetknjiga.com

www.citylights.com


Čitammm:


*Raindancer
*Irida
*Dearest C.
*Dragonfly
*Beatlesica

*Guest01
*Alkemičar
*Luki2
nestaje sunce
Ayzis
iznenadit će vas, jaako...
hod po ravnoj crti

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

!!!

"It's hard to eat shits without having a vision..."
Allen Ginsberg


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Ja sam samo jedan bedak koji je zaljubljen u Boga. Baš tako!"

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Okovi su krila da se brže leti"
S.S.Kranjčević

Moji ideali su vječni putnici...

Miris neotkrivenih gradova, nježna kiša, inspiracija, spoznaja, poezija, promjene, glazba, čula, '60.-e, duga, ljudi, tuga, naranča, cimet, crno vino, Southern Comfort, ritam, poriv duše, smijeh, osmijeh, CSNY, knjige, Hellennaa, Sam, bijeg, povatak, dom, Dharma Bums, ivančice, psi, izvor, ocean, more, rijeka, lokve, proljeće,,,,,,,,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"...Samoće su to kao površine nekih hrapavih, neotkrivenih planeta."
Rade Šerbedžija


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

"Poetry is the way we extend our inner lives"
Michael McClure


***
...dodirivati jagodicama nježan skelet papira, osjećati strast među njegovim porama, voditi ljubav s riječima, i prosipati dušu po rubovima papira...to je moj svijet...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

" Then you came along, with the suitcase and a song, turn my head around..."

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Copyright:dharma_bum 2007,2008

"Let's steal the eye that sees us all..."

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

" ...read
what I've written
then forget it all.

drink from the well
of yourself
and
begin
again."

Mr. Charles Bukowski


!!!!!!*!**

...Želim unijeti pomutnju među korice
Divlji šaš stihova i celuloidnih bajki...
Uzletite sa mnom, lutalice u magli!
Ovo je moja noć
prekrivena drhtavim, poroznim cestama...


" Will you die for me?
Eat me.
This way.
I love you.
Peace on Earth..."

Mr. J.M.


users online

*od 14.04.2008. bilo vas je;

web site hit counter

Who links to my website?